Neki jesu, neki nisu, neki koji su primili puno ljubavi su zaključili, kao mačke, da su oni kraljevi svemira i da se svi njima trebaju klanjati, drugi hoće takvu istu ljubav dati drugima... Nekima je u kostima što da rade jer su to dobili, neki jer nisu dobili, svega sam vidjela u svom kratkom životu...
Ali, kad razmišljam o svim tim kaosima u kojima ljudi žive i odgajaju djecu (mislim na odnose u nuklearnoj i proširenoj obitelji) vjerujem da je užasno važno da se netko sabere i da taj, ako i ima ludila okolo, bude povezan s djetetom i bude tumač i zastupnik djeteta, ne znam kako da to kažem. Npr. bila je ta žena u čijoj obitelji je bilo bolesti i ludila svih vrsta, ali njezina snaga, sabranost, svijest o tome što ide, a što ne ide je očuvala djecu usred muževe bolesti, izbjeglištva, siromaštva, posebnih potreba u obitelji, ma da ne povjeruješ što jedna žena prebaci preko ramena i sačuva dostojanstvo, ljepotu, snagu... ono![]()
Juul i svi skupa bi se trebali doć poklonit pred njom i slikat je za naslovnicu. Nit škole, nit obitelji, nit novca, ma ništa, al sjajna žena.
Naravno, njezina djeca će imati zla za pamtiti i ogorčenosti i tuge, ali i ljubavi i topline koja će ih, ako išta, izvući iz svega toga.