I ja sam uvijek pisala (i mislila to) da mi je djetinjstvo bilo savršeno, do trenutka kad mi je dijete malo poraslo, pa sam neke stvari osvijestila da ih želim odigrati drugačije.
I dalje kad se sjetim djetinjstva uvijek su prva pomisao prekrasne stvari, ma ne samo prva, nego i druga, treča,... ali to ne znači da nije bilo i krivih poteza.
Lijepe želim "kopirati", a krive nikako ne želim ponoviti.
Trenutak u kojem su se krivi vratili u glavu poput bumeranga je jako težak (rekla bih emocionalno najteža godina mojeg života), ali istovremeno smatram da sam se na neki način ponovno rodila i krenula drugačije.