mima, razumijem
ja uopće nemam strahove od asfalta , nego smatram da nije sve kvalitetno u životu ono što se događa kad su djeca s nama
i da, ne vidim ništa loše u povremenom osjećaju nedostajanja il sjete
to je sve život

s druge strane, mogu reći da se ponašanje roditelja u djetinjstvu i taj osjećaj koji je nekoga pratio potpuno iskristalizira u odrasloj dobi, što je uglavnom super stvar
i primjetila sam na ljudima oko sebe, i na sebi, da sitnice i događanje čovjek teško pamti, ako nisu kobna, ali pamti taj generalan osjećaj, sigurnosti, straha, ovoga onoga, a i osjećaj (ne)povjerenja i (ne)bliskosti