Ovo me je asociralo na moje jaslice (iako je različito). Nas su dovodili prije 6 i očekivalo se da ondje još odspavamo i zato smo dolazili u pidžamama. Meni je to bilo ponižavajuće, htjela sam pravu robu. I onda zamislite ako vam se nije spavalo, kao meni. Ostavili bi me u krevetiću, u potpunom mraku i tišini, budnu. Nisam smjela šuškati da ne smetam djeci koja su spavala. Činilo mi se da to traje vjekovima. I dan danas na vrata tih jaslica, a vide se s ceste, iz auta, pomislim na mrak unutra.trampolina prvotno napisa
Jedina trauma iz djetinjstva kojoj ne znam uzrok je trauma od popodnevne smjene u školi - grč me uhvati kad prolazim kraj nje - noć i svjetla iz učionica
Ali ipak, kad se sjetim sebe u toj tami, ne sjećam se očaja ili tuge, nego više dosade i otpora zbog nepravednosti.
I nalazim i jednu prednost od tog iskustva! Svaki put kad se sjetim svog mališana u jaslicama, žao mi je, a kad današnje jaslice usporedim s onim čuvalištem otprije 30 godina, lakne mi, pomislim da mu i nije toliko loše
 |
|||
Odgovori s citatom