Citiraj tanjads prvotno napisa Vidi poruku
Nitko od roditelja nije savršen i svatko zezne na svoj način, neki nas zaznu i više od drugih, no mali broj ljudi ima prave traume.
Ne mogu izdržati stalna upotreba izraza Trauma me konstatno trza jer znam iz rada s klijentima koliko je to ozbiljnije od uobičajene zeznutosti na nivou slike o sebi i samopouzdanja koje nam ostave roditelji. I opet ima ljudi koji vrlo ozbiljne traume (tipa seksualno zlostavljanje u djetinjstvu) uspješno prevaziđu i ne određuje ih u životu. Pa kako ne bi mogla većina nas s uobičajnijim roditeljskim greškama.

Evo definicije traume pokupljene s interneta:
"Psihološka trauma se obično definira kao događaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva, koji predstavlja prijetnju za vlastiti život.Traumatski događaj isključuje uobičajene sisteme reagiranja, koji ljudima daju osjećaj kontrole, povezanosti i smisla.
Traumatski događaji nisu uobičajeni po tome što su rijetki, nego po tome što predstavljaju slom uobičajenih sistema adaptacije na životne uvjete (zemljotresi, ratovi, izbjeglištva, bolesti, ranjavanja, gubitci bliskih osoba, saobraćajne nesreće i sl.).

Zajedničke reakcije za psihološku traumu su:

  • intenzivan strah
  • bespomoćnost
  • gubitak kontrole
  • strah od uništenja

Traumatski događaj izaziva stres, a kod nekih ljudi može se razviti post-traumatski stresni poremećaj. Psihološka trauma predstavlja odgovor na traumatski događaj."
Evo, ja se prepoznajem u intenzivnom osjećaju straha i gubitku kontrole te strahu od uništenja.
Moram li posjetiti nekoga stručnijeg ili mogu to nadvladati sama kroz svijest o svemu i samokontroli?