Citiraj tamara1981 prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam dugo čuvala tajnu kako nas tata tuče...bilo mi je neugodno to ikome reći.Kroz djetinjstvo mi je stalno govoreno,od strane mog tate,kako sam ružna,glupa i debela(a nisam nikad imala više od 70 kila),kako sam nesposobna itd.Kad sam imala 16 rekla sam mami da idemo od tate ili ću se ubiti.I otišli smo.
9 godina mi je trebalo da se suočim sa tatom i da mu kažem sve što mi je bilo na duši.Dobrano smo se posvađali.
Osjećala sam se oslobođeno jer sam izgovorila sve ono što me je mučilo.Godinu nakon toga sam se udala,pa nakon još dvije sam rodila.
I sad sam sretna,tati sam oprostila,čak sam počela i zaboravljati....lakše dišem
Iako me je i dan danas strah pijanaca,kad čujem da se netko svađa srce mi pobjegne u petu i po tome znam da su traume još tu...ali sam naučila živjeti s njima i ne dam im da ovladaju
Draga Tamara1981, meni je također bilo užasno neugodno zbog gro stvari koje je moja majka radila pa sam tajila kao dijete i lagala prijateljicama koje su mi se rugale.
Sram je grozan osjećaj posebice kad si mali i nezaštićen, nesiguran, igrao bi se s djecom, a oni stalno nešto zapitkuju.
I drago mi je da si oprostila ocu jer sam i ja majci, stvarno je to prekrasan osjećaj vlastitog oslobođenja.