Ifigenija, što bi rekla sebi malenoj u toj situaciji traume? Meni pomaže jedna vježba koju izvodim kad se osjetim ugrožena i sjetim nečeg ružnog iz djetinjstva, zamislim sebe, malu uplašenu, tužnu djevojčicu i kako sam se tada osjećala, i onda zamislim sebe ovako veliku kako tješim tu malu djevojčicu i govorim si stvari koje sam tada htjela čuti, a nisam ih dobila, i to mi uvijek pomogne, bolje se osijećam.
Npr. u meni duboko se zbog svega što mi se događalo razvio užasan strah da me nitko ne voli i da nikom nisam važna

koji se pojavi i u ovoj odrasloj dobi, i sama se iznenadim koliko često se pojavi, pa mi pomaže ova vježba, naravno onda kad budem svjesna da je taj strah izronio iz dubine duše.