Kad bebolina plače ja znam stati, izaći iz auta, otvoriti njena vrata i dati joj ciku bez da je vadim iz sjedalice. Malo smješno izgledam prolaznicima dok se tako naginjem, ali baš me briga.
Ili sjednem u sredinu na stražnje sjedalo i dam joj ciku, isto bez da je vadim. Kad se umiri ili zaspe nastavim vožnju. S prvom bebom nisam bila ovako vješta, nju sam vadila van, pa je bilo plakanja kad bih je vraćala.
Naravno kad je vožnja sat-dva ili duže treba izaći da se dijete odmori od vožnje.