Zaostajanje/stagnacija u razvoju ili roditelj koji previše očekuje?

[kavofob]

U posljednje vrijeme se sve više pitam stagnira li moja curka u razvoju. Iskreno, ne znam koja je donja i gornja granica normalnog razvoja za ovu dob pa me zanimaju vaša iskustva.

Curka ima 2 godine i 8 mjeseci. Motorički je sve u najboljem redu, spretna je i jako živa, stalno u pokretu. Dio koji me brine je vezan za komunikaciju. Relativno rano je počela pričati, rečenice od 2-3 riječi je slagala debelo prije 2 godine, ali od tada mi se čini da nije mnogo napredovala. Unazad 6-8 mjeseci je sve isto...

I dalje upotrebljava rečenice od 2-3 riječi, o sebi uvijek govori u 3. licu i naziva se "Curica"; "Curica hoće papati", "Curica hoće van" isl.

Vrlo često ne odgovara na postavljena pitanja, ne zato što ne zna odgovor, nego ju u tom trenutku ne zanima komunikacija...ne znam kako da to objasnim, ponekad mi se čini kao da je u svom svijetu.

Prije par tjedana je razvila neki svoj jezik i od tada većinu dana brblja po svom, posebno kad se zaigra ili kad psima nešto objašnjava...na svom jeziku proživljava i emocije.

Nadam se da se bespotrebno brinem, ali me neki crvić sve više kopka...

Do sada nije išla u vrtić, a nije imala prilike niti svakodnevno se družiti s djecom. Nadam se da je ovakvo ponašanje rezultat nedovoljne stimulacije i izazova s naše strane i da će nastaviti s normalnim razvojem kad bude više u kontaktu s drugom djecom.

Kakvi su vaši mališani (bili) u ovoj dobi?

[Peterlin]

Ne brini previše, razvoj govora nije linearna funkcija. Djeca ove dobi napreduju motorički vrlo brzo, pa onda (da se tako izrazim) jednostavno manje vremena ostaje za razvoj govora. To zato nadoknade kasnije (kad upadnu u petlju "ja se ne gasim"). Meni se čini da je to ok.

Možda da pitaš logopeda, radi svog mira... Nakon pregleda će ti reći da li je sve ok ili treba napraviti još nekakve pretrage.

Ako se ne varam, do treće godine života govor u trećem licu je česta pojava. Ako se nastavi, to je znak za alarm jer se može raditi o zakašnjelom razvoju govora ili zastoju u razvoju govora. Moj stariji je imao sličnu dijagnozu i sjećam se da je upravo tako govorio u dobi od 2 i pol godine, ali teško je tu raditi bilo kakve usporedbe. Poslije je to vrlo brzo prerastao.

Ako želiš stručni savjet, možeš pitati ovdje (treba se logirati da pročitaš stare postove, ali možda ti se isplati - vidjet ćeš puno sličnih pitanja drugih roditelja, u paketu s pozitivnim i ohrabrujućim odgovorima, kakve sam i ja dobila baš tamo): http://www.sbkt.hr/djecji/phpBB3/index.php

[Peterlin]

Razmišljam što bih još ovdje napisala... Bitno je dijete potaknuti da govori. Društvo druge djece (ne nužno vršnjaka, sve je prihvatljivo) dobro bi joj došlo. Isto, mene je logopedica učila da ne smijem djetetu "čitati misli" i zadovoljavati sve njegove potrebe unaprijed, nego ga treba pustiti da traži (npr. igračku ili što drugo), ne završavati djetetove rečenice nego strpljivo čekati.

Ne znam za treće lice, kod mog starijeg je to brzo prošlo kad je mlađi sin progovorio i kad je dobio partnera za igru.

I odrasli mogu dijete potaknuti da govori kroz igru. Isuse, kad se samo sjetim, meni je dnevna soba bila videoteka i morali smo dolaziti posuđivati i vraćati filmove, igrali smo se banke, pošte, bolnice, dućana.... svega gdje je potrebna komunikacija. Nešto smo mi potaknuli, a većinu tih igara kasnije su djeca sama osmislila (kad je mlađi ušao u treću godinu i dorastao za tu vrstu igre).

Pjesmice i recitacije su zakon. Sigurno bi se našla i neka namjenska tipa JA SAM (evo, prva mi je na umu prethistorijska rođendanska čestitka: Ja sam mali miš koji ne zna niš, samo zdravlje i veselje, to su moje vruće želje...)

[kavofob]

Peterlin, puno ti hvala, posebno na linku za logopedski forum, nisam ni znala da postoji.

Sjetila sam se još jednog detalja vezanog uz pričice i slikovnice. Oduvijek je voljela knjigice i ima ih cijelo brdo, prije slikovnice, sada su to priče ili zbirke priča prikladne dobi, no nikad mi nije dozvoljavala da joj čitam ili pričam. Obožava ih razgledati, ali čim skuži da joj pokušavam pričati radnju odmah me prekida i tjera iz sobe "Mama, idi dolje!" ili "Mama, idi radi!". Isto tako ne voli odgovarati na pitanja vezana uz priče, ako bi odgovor trebao uključiti više od jedne riječi...nekako je sve na razini kao i prije godinu dana. Primjer; ok je ako ju pitam tko je to, odgovara Pinokio, ali ako pitam gdje Pinokio ide ili nešto što nije očito ili se ne odgovara jednom rječju, uvijek šuti.

Osim pričica, voli časopise svih vrsta, promatra slike, posebno lica, ali nikad nas ništa ne pita, uglavnom nas tjera ako se netko pokušava uključiti "Maki se, Curica čita!".

Isto tako ju uopće ne zanimaju pjesmice, recitacije ni nikakve verbalne igrice, sve to ili potpuno ignorira kao da ni ne čuje ili prekida s nečim svojim...

[sss]

Evo pokoje moje iskustvo: Moj trogodišnjak priča puno i u duugim rečenicama. Sposoban je mljeti bez prestanka i izmišljati neke svoje priče tipa ''I onda ću ja njega ...pa ćemo onda pobjeći i pojuriti... pa ću u raketi... pa će to eksplodirati i svi ćemo letiti... a on će voziti do svemira... bla, bla, pa ću biti najbrži, jer ću njega pojuriti... bla, bla,... i ja hoću da mi kupiš neutrino za rođendan, ne onaj koji se ne vidi, nego onaj koji se vidi... bla,bla... a onaj triceratops je bla, bla....
Ali, isto tako nekad izabere jednu jedinu riječ i uživa ju upotrebljavati za sve što poželi. Npr:
Kako se zoveš? Bigo
Hoćeš li jesti? Bigo! (klima glavom)
Što ti je? Biiiigo (tužno)
Idemo van? Bigo! (veselo skače)
Zašto plačeš? Biiiigo (histerično deranje).....

Tako, meni se nekako čini da su neka djeca jednostavno mali osobenjaci i komuniraju ponešto drugačije od ostalih.
Znam trogodišnjaka koji još uvijek koristi gotovo samo prve slogove riječi u razgovoru, dvogodišnjaka koji ne koristi prepoznatljive riječi, već neke svoje skraćenice...

Teško je procijeniti je li kod tvoje djevojčice sve u skladu s ''normalnim'' razvojem komunikacije. Nema razloga da ne pitaš stručnjaka. Ili će te umiriti ili će ti dati savjete kako postupiti ako nešto treba poduzimati.
Meni je jedino čudno što ona sebe naziva ''curica''.

A što se čitanja tiče, ni moja trojica mi ne daju da čitam priče, jednostavno nemaju za to strpljenja. Namjeste se kao da će slušati, ali čim počnem, počnu brbljati i postavljati pitanja, prekidati i na kraju im dosadi i odu. Čitanje se s njima svodi na komentiranje i objašnjavanje (Kako, zašto, gdje, koliko...), a ne na pričanje priče.

[čokolada]

ovdje isto brzo odgovaraju
http://www.ranaintervencija.org/

[mitovski]

Nemam neki pametan savijet, samo ću reći da sam primjetila razdoblja stagnacije, kad mislim da nije napredovala i onda u 8 dana ogroman skok da znam stat i razmišljat kako je preko noći postala drugo dijete i onda mi se čini straaaašno napredna i pametna, a kad dođe razdoblje stagnacije čini mi se najprosječnije dijete.
Nekad se isto uhvati jedne riječi koju koristi za sve i svašta, nekad ne odgovara na naša pitanja, jednostavno ili ne želi ili se isključi i isto neda da joj čitam priče.

[kavofob]

sss, opis tvog dječaka je baš onakav kakvim priželjkujem opisati svoju curku, ali ne mogu. Ona ne zaostaje u govoru, nego komunikacijski, zna mnoge riječi, ali ih ne koristi. U zadnje vrijeme, kako je razvila svoj jezik, većinu vremena brblja po svom i sama sebi. Hrvatski koristi samo da izda kratke naredbe koje služe ispunjenju njenih potreba ili hiru, kao kad kaže tati: "Skini naočale!" Ako pokuša uspostaviti komunikaciju pa ju pita zašto da skine naočale ili bilo što drugo, ona se jednostavno isključi i radi nešto svoje.

mitovski, i ja sam prije primjećivala stagnacije i skokove, ali sad već mjesecima mi se čini ista...

čokolada, hvala na linku

[Tattoo]

Mislim da je najvažnije poticanje. Djeca su kao spužve, što im se više servira, više upijaju. Ja svom (2 god. 4 mj.) stalno ponavljam, potičem ga da odgovara. Ako odgovori krivo, ne ispravljam očito, ali pokušam mu na neki način servirati pravilan odgovor i dovesti ga u situaciju da ponovi. Ponekad mu čak kažem "To se kaže tako", on nekad ponovi a nekad uporno tvrdi,"Ne, to je tako." Onda pustim, ne idem u svađu. Moj isto obožava slikovnice, ali ne voli baš kad mu čitam, više voli da mu sama pričam priče. Ali po svemu ovome što si napisala, mislim da je to samo mali zastoj ili možda njeno povlačenje u svoj svijet. Ja bih još malo pričekala i intenzivno je poticala, a ako to potraje do trećeg rođendana onda bih obavezno kod logopeda jer takve se stvari lako rješavaju kad je dijete manje. Znam jedan primjer roditelja koji su negirali takvu situaciju, čak i kad su u vrtiću urgirali, oni nisu željeli priznati da s djetetom nije sve ok, pa su na vježbe krenuli jako kasno. Rezultat - odgoda upisa u školu, a daljnje posljedice, tko zna.

Samo vi pričajte što više, stalno, dok se kuha, sprema, šeće, hoda po stepenicama, stalno nešto zapitkivati, pa čak i kad dijete ne odgovara, ono ipak sluša što netko drugi govori, to sve se upija i sprema u memoriju. Moj svakodnevno zna imati takve provale da MM i ja ostanemo paf od kud mu te stvari, pa se sjetimo da smo prije XY dana tako nešto izjavili ili pričali o tome. Ma, prekrasna su ta naša dječica .

[meda]

samo bih se osvrnula na govor u trecem licu...ne moras ju forsirati da govori u prvom licu, to je normalna faza u razvoju govora, i ne samo govora, nego i psihe, negdje s tri godine pocnu dozivljavati sebe kao jedinku, neka djeca i ranije, ali nije alarmantno u tvom slucaju

[Peterlin]

Sjetih se još nečega što su me pitali kad smo radili dijagnostiku (Suvag). Pitali su me da li s djetetom ostvarujem kontakt očima tj. da li dijete mene gleda u oči. Ako gleda, to je dobro, ako izbjegava kontakt očima, to ukazuje na neke komunikacijske probleme.

Ne znam kako bi priča išla dalje jer moj sin je uredno ostvarivao kontakt očima i njegove smetnje su bile "drugi par opanaka" pa ne bih o njemu.

Kompletnu dijagnostiku može se na uputnicu obaviti i na ERF-u jer kod ovakvih stvari je bolje puhati na hladno nego zakasniti.

[silverinne]

draga kavofob, u potpunosti te razumijem. moj stariji je sve nekako odradio po redu i oduvijek je unutar nekih okvira, bar koliko ga uspoređujem s drugim klincima i kako mi i tete u vrtiću potvrđuju. osim toga, s njim mi je nekako lakše sve to pratiti jer smo zbog hipotireoze jednom godišnje kod psihologa pa smo imali i službenu potvrdu da sve ide svojim tokom.

e sad. što se mlađeg, počeo je nešto brbljati sa godinu dana ali je onda nakon mjesec, dva dobio od brata iz vrtića rota virus i završili smo na zaraznoj i bilo je fakat gadno, i evogodinu i par mjeseci nakon još se borimo s proljevom jer mu je to toliko uništilo crijeva da je bio zaista loše duuuugo nakon prolaska virusa. i danas se još nije skroz izvukao. rezultat svega toga je dijete koje je godinu dana stagniralo u razvoju, nije se ni igrao baš nešto posebno, samo je jadan ležao na podu i grlio medu jer ga je većinu dana bolilo. sad mu je bolje ali ne priča gotovo ništa, isto je pomalo tako u svom svijetu, ne odgovaara na pitanja, ima veliku potrebu za komunikacijom ali ne zna kako pa je jadan frustriran. spreman je napokon za puno toga ali nije naučio na vrijeme i sad je nestrpljiv imam dojam sam sa sobom i ne trpi vlastiti neuspjeh pa ima puno vike i ljutnje. govori 2-3 riječi. rekli su da pričekamo do 3 godine ali ne znam da lli da čekamo toliko...

[martinaP]

d
... dobio od brata iz vrtića rota virus i završili smo na zaraznoj i bilo je fakat gadno, i evogodinu i par mjeseci nakon još se borimo s proljevom jer mu je to toliko uništilo crijeva da je bio zaista loše duuuugo nakon prolaska virusa. i danas se još nije skroz izvukao. rezultat svega toga je dijete koje je godinu dana stagniralo u razvoju, nije se ni igrao baš nešto posebno, samo je jadan ležao na podu i grlio medu jer ga je većinu dana bolilo. sad mu je bolje... a

Malo off... zapelo mi za oko ovo što pišeš. Jeste poslije bili kod gastroenterologa? Malo mi je čudno da dijete tako dugo ima problema. Ajde 2-3 tjedna poslije rote, ali ovo je zbilja predugo. Da se nešto drugo nije uzrok tegobama?

[silverinne]

ma baš zato što je off nisam išla u detalje. bili smo kod gastroenterologa, naravno. i nakon što smo isprobali razne varijante izbacivanja stvari iz prehrane, nije bilo promjene bez obzira, doktorica je zaključila da je jednostavno jedan od rijetkih slučajeva gdje rota napravi ogromnu štetu koja se dugo popravlja i za posljedicu može imati dugoročno proljev kao reakciju na bilokakav stres i promjenu. a fala bogu, malac od dvije i pol je konstantno pod stresom i tako se vrtimo ukrug.

[jelena.O]

a jel taj mali na probioticima, mislim da u tom slučaju bi trebali bit konjski probiotici i posebna prehrana. Da li su možda testirali celijakije ili / i alergije.

[silverinne]

probiotici su mu znali pogoršati stanje a probali smo sve moguće kombinacije prehrane i nije bilo pomaka. i evo sada, prije recimo mjesec, mjesec i pol, stvari su se same od sebe smirile i počeo je, malo pomalo nadoknađivati propušteno...

[jelena.O]

ali se ipak niste testirali?