i onda sjedi kod mene 3 sata i ne uzme ni jabuku sa stola
 |
|||
|
|
|||
i onda sjedi kod mene 3 sata i ne uzme ni jabuku sa stola
Ja se mogu totalno identificirati s apri, radim to isto.
Ne znam reći ne, posebno ne mogu nekome tko mi predstavlja autoritet (realni ili umišljeni).
Nekako mi je lakše osjećati se kao kreten (jer sam u gro situacija svjesna da me se zbog toga kakva sam nemilice iskorištava, posebno na radnom mjestu), nego se zauzeti za sebe.
Veća mi je trauma samo zamišljanje tog trenutka nego ovo drugo.
I tako ću sve do jednom...
To je jedino što me brine, ustvari, to što je obično kap koja prelije čašu neka prebanalna stvar, pa ću još uz sve ispasti i luda.
Jer oni koji me iskorištavaju, misle da to ne kužim, jer im sve napravim sa smiješkom.
Ne tražim savjet, sve znam, samo se malo jadam (a nekako mi je istodobno i drago da nas ima još).
i ja se samo jadam
pomoći nema
u zadnje vrijeme sam bare počela govoriti ne svima koji mi kažu: kad budeš imala pola sata, daj mi riješi tlocrt...
e to ne može!
da se tlocrt rješava za pola sata, nitko ne bi studirao arhitekturu.
Kaae, neće ti ostajati trag, pa daju garanciju na 25 godina.
Ovo je i meni nevjerovatno,kako ljudi misle da posao kojiapricot prvotno napisa
Se radi na papiru nije nikakav posao,i da se rjesava za pola sata,i da
Ne kosta nista.koliko samo mojih prijateljica i poznanica se usudi me pitati tako nesto,jer sam
Isto od onih koji ne kazu cesto ne.a meni recimo ne pada na pamet da pitam npr njenog muza elektricara da mi na brzinu kada bude imao pola sata rijesi struju u stanu!to,po njima nije isto???!!
alga bas si dobro to primijetila
Osim časnih iznimki, svatko tko je naslijedio nekretninu ima da prostite pizdariju u manjoj ili većoj mjeri. I svatko tko je kapitulirao i odlučio se na odmor van obiteljskog plemena (pa makar se to pleme sastojalo od samo jednog poglavice-tiranina kao ova teta) zna koja je to razlika.
Meni je isto trebalo vremena za metamorfozu od posjedovati do imati. Posjedovati - kuću, viksu, apartman, zemlju za odmor, do imati - godišnji odmor, putovanja, iskustvo, ali sam se brzo izliječila
Posjedovanje dodatne nekretnine za mene ima smisla samo ako je investicija u sustavno i smisleno bavljenje turizmom (ili nekim drugim poslom kojim ti ta nekretnina donosi profit) ili ako imaš dovoljno novaca da ti je nekretnina uživanje (odnosno da platiš nekoga tko će obavljati sve poslove održavanja za tebe), a u tom slučaju nekretnina ne dolazi s dodatnom teta opremom. Hrvatsku neće zaobići porez na nekretninu, kao uostalom i na nasljedstvo (iako se neće moći primjenjivati retroaktivno, ova tvoja nekretnina neće biti izuzeta od plaćanja poreza samo zato što je naslijeđena u prvom koljenu).
Danas "ljetujem" (jer je to u svako doba osim u špici ljeta) po cijelom svijetu za manje love nego što bi platila za isto vrijeme na našem Jadranu, a svakako za manje novaca nego što bi me koštalo održavanje nekretnine.
Netko je spomenuo trpljenje ovakvih ispada kao investiciju (u nekretninu) za djecu
Po mom skromnom mišljenju (i to iz perspektive djeteta, jer nisam roditelj), djeci treba osigurati budućnost u smislu obrazovanje i kulture; dijelom će to više dobiti putujući okolo nego u 20 god ljetovanja u istoj kući na (simboličnom) Krku. Uostalom, moguće je da ustvari ostavljaš u naslijeđe svojoj djeci, ili čak i njihovoj, kamen razdora - tko će kada i kako ljetovati
Kako god da riješiš anatom (a ovdje su iznesena naka stvarno inspirativna rješenja - jedino nisam pročitala Baci tetu iz vlaka), nadam se da ćeš ove godine uživati na godišnjem - gdje god...
A da li bi teta bila spremna na cijelo ljeto (ili veći dio ) preuzeti brigu za tvoje dijete? Pa da spojite ugodno s korisnim. Dio ljeta je ona tamo s tvojim djetetom, a kad vi dođete, ona se od ljetovanja i brige za dijete odmara kod svoje kuće?
Teta ima 70 godina, ne vjerujem da je sposobna brinuti se za dijete...a sve i da je, zar bi takvoj osobi ostavljala dijete na brigu?
mislim da se zumbulmama zahebava
Nikako da saznamo tko ima vikendicu
Ne, ne, nabavit ću vam kandidate za praktičnu vježbu. Nevena, Rossa, samo dođite
ja sam se malo popravila po tom pitanju u zadnje vrijeme, ali bude li štekalo, stižem
bravo.Osim časnih iznimki, svatko tko je naslijedio nekretninu ima da prostite pizdariju u manjoj ili većoj mjeri. I svatko tko je kapitulirao i odlučio se na odmor van obiteljskog plemena (pa makar se to pleme sastojalo od samo jednog poglavice-tiranina kao ova teta) zna koja je to razlika.
Meni je isto trebalo vremena za metamorfozu od posjedovati do imati. Posjedovati - kuću, viksu, apartman, zemlju za odmor, do imati - godišnji odmor, putovanja, iskustvo, ali sam se brzo izliječila
Posjedovanje dodatne nekretnine za mene ima smisla samo ako je investicija u sustavno i smisleno bavljenje turizmom (ili nekim drugim poslom kojim ti ta nekretnina donosi profit) ili ako imaš dovoljno novaca da ti je nekretnina uživanje (odnosno da platiš nekoga tko će obavljati sve poslove održavanja za tebe), a u tom slučaju nekretnina ne dolazi s dodatnom teta opremom. Hrvatsku neće zaobići porez na nekretninu, kao uostalom i na nasljedstvo (iako se neće moći primjenjivati retroaktivno, ova tvoja nekretnina neće biti izuzeta od plaćanja poreza samo zato što je naslijeđena u prvom koljenu).
Danas "ljetujem" (jer je to u svako doba osim u špici ljeta) po cijelom svijetu za manje love nego što bi platila za isto vrijeme na našem Jadranu, a svakako za manje novaca nego što bi me koštalo održavanje nekretnine.
Netko je spomenuo trpljenje ovakvih ispada kao investiciju (u nekretninu) za djecu
Po mom skromnom mišljenju (i to iz perspektive djeteta, jer nisam roditelj), djeci treba osigurati budućnost u smislu obrazovanje i kulture; dijelom će to više dobiti putujući okolo nego u 20 god ljetovanja u istoj kući na (simboličnom) Krku. Uostalom, moguće je da ustvari ostavljaš u naslijeđe svojoj djeci, ili čak i njihovoj, kamen razdora - tko će kada i kako ljetovati
Kako god da riješiš anatom (a ovdje su iznesena naka stvarno inspirativna rješenja - jedino nisam pročitala Baci tetu iz vlaka), nadam se da ćeš ove godine uživati na godišnjem - gdje god...
BigBlue!
Osim časnih iznimki, svatko tko je naslijedio nekretninu ima da prostite pizdariju u manjoj ili većoj mjeri. I svatko tko je kapitulirao i odlučio se na odmor van obiteljskog plemena (pa makar se to pleme sastojalo od samo jednog poglavice-tiranina kao ova teta) zna koja je to razlika.
Meni je isto trebalo vremena za metamorfozu od posjedovati do imati. Posjedovati - kuću, viksu, apartman, zemlju za odmor, do imati - godišnji odmor, putovanja, iskustvo, ali sam se brzo izliječila
..
potpisujem
mene je vikendica koja sa sobom nosi i dvoje napornih ljudi kostala puno zivaca i nervoze. da stvar bude gora to je kao moja viksa i dosta sam ulozila u nju jer eto, ostat ce meni.... bla bla bla ali nikad ni pod kojim uvjetom u toj viksi nisam sama sa svojom familijom, pa mi se broji koliko sam puta popila kavu u kaficu (aha, doma skuhana - nije dobra) otisli se kupat na susjednu plazu (znaci plaza pred kucom je losa) sama cu skuhati rucak (znaci moj rucak nije fin) isuse koliko ste robe donijeli, pa vi se samo milsite presvlaciti, treba cuvati vodu bas kad se ja idem tusirati (otok) skidanje mreze za komarce u gluho doba noci jer kroz nju ne prolazi dovoljno zraka i takoto.
nikome nisam imala problema reci ne osim familiji, jer njihove namjere stvarno nisu lose i da stvar bude gora imaju neku svoju istinu u koju vjeruju i uvijek su u pravu, pa mi prebacuju krivnju za svoje postupke nakon cega sam se osjecala stvarno lose. rijesila sam i to, ali trajalo je ohoho
iz ovog topica se da izvuci sasvim dobra odgojna pouka.
svi trebamo svoju djecu nauciti reci NE.
cak i nama roditeljima
Osim časnih iznimki, svatko tko je naslijedio nekretninu ima da prostite pizdariju u manjoj ili većoj mjeri. I svatko tko je kapitulirao i odlučio se na odmor van obiteljskog plemena (pa makar se to pleme sastojalo od samo jednog poglavice-tiranina kao ova teta) zna koja je to razlika.
Meni je isto trebalo vremena za metamorfozu od posjedovati do imati. Posjedovati - kuću, viksu, apartman, zemlju za odmor, do imati - godišnji odmor, putovanja, iskustvo, ali sam se brzo izliječila
Posjedovanje dodatne nekretnine za mene ima smisla samo ako je investicija u sustavno i smisleno bavljenje turizmom (ili nekim drugim poslom kojim ti ta nekretnina donosi profit) ili ako imaš dovoljno novaca da ti je nekretnina uživanje (odnosno da platiš nekoga tko će obavljati sve poslove održavanja za tebe), a u tom slučaju nekretnina ne dolazi s dodatnom teta opremom. Hrvatsku neće zaobići porez na nekretninu, kao uostalom i na nasljedstvo (iako se neće moći primjenjivati retroaktivno, ova tvoja nekretnina neće biti izuzeta od plaćanja poreza samo zato što je naslijeđena u prvom koljenu).
Danas "ljetujem" (jer je to u svako doba osim u špici ljeta) po cijelom svijetu za manje love nego što bi platila za isto vrijeme na našem Jadranu, a svakako za manje novaca nego što bi me koštalo održavanje nekretnine.
Netko je spomenuo trpljenje ovakvih ispada kao investiciju (u nekretninu) za djecu
Po mom skromnom mišljenju (i to iz perspektive djeteta, jer nisam roditelj), djeci treba osigurati budućnost u smislu obrazovanje i kulture; dijelom će to više dobiti putujući okolo nego u 20 god ljetovanja u istoj kući na (simboličnom) Krku. Uostalom, moguće je da ustvari ostavljaš u naslijeđe svojoj djeci, ili čak i njihovoj, kamen razdora - tko će kada i kako ljetovati
Kako god da riješiš anatom (a ovdje su iznesena naka stvarno inspirativna rješenja - jedino nisam pročitala Baci tetu iz vlaka), nadam se da ćeš ove godine uživati na godišnjem - gdje god...
Mudar post.
Nakon svega pročitanoga, i nakon promišljanja situacije i iz kuta proživljenog sličnog sukoba, ovo moram potpisati.
Ovo je istina, uvijek neke borbe oko nasljeđa i upravo je tako na kraju to bude kamen razdora
pa kod nas je mentalitet baš takav da svi radije posjeduju nego iznajmljuju, počevši od vlastitih stanova, kuća pa onda i vikendica...
vikendica je osim što je ulaganje ipak prednost - imaš svoj komfor i osjećaš se "kao doma", to je neprocijenjivo, naravno osim u slučaju kad ti netko ometa tvoju komociju
ali da posjeduješ negdje neku malu kamenu kućicu na osami, blizu mora, eh :snovi:
Trenutak kad čovjek shvati da uistinu ne živi od mišljenja okoline, pa makar ta okolina bila i rodbina je vrlo oslobađajući trenutak u životu.
(bar je za mene bio).
Ja uopće ne bih lutala Europom u potrazi za svojim godišnjim na kojem ću se odmoriti, kad imam SVOJE mjesto gdje se mogu odmoriti.
(i toćat noge u najljepšem moru na svijetu
Posljednje uređivanje od Dijana : 13.06.2012. at 10:30
nikako se ne mogu s tim složiti. znam da većina vas ima isto mišljenje, al eto, nek se čuje i jedno drugo.Po mom skromnom mišljenju (i to iz perspektive djeteta, jer nisam roditelj), djeci treba osigurati budućnost u smislu obrazovanje i kulture; dijelom će to više dobiti putujući okolo nego u 20 god ljetovanja u istoj kući na (simboličnom) Krku. Uostalom, moguće je da ustvari ostavljaš u naslijeđe svojoj djeci, ili čak i njihovoj, kamen razdora - tko će kada i kako ljetovati
...
ljetovanje 38 godina na istom mjestu za mene osobno ima neprocjenjivu vrijednost.
inače sam osoba koja obožava putovanja, koja zatreperi samo na miris aerododroma.
No činjenica da se u nekom drugom mjestu koje nije tvoje, osjećaš doma, činjenica da imaš uspomene iz djetinjstva, ali još više iz mladosti takve da su te izgradile kao osobu...to je nešto što osobi ne može pružiti ni put u new york.
cijeli život imaš vremena za vidjeti new york. cijeli život nemaš vremena za stvoriti prijateljstva, za stvoriti osjećaj doma koji te već na ulasku u mjesto ispunjava neobjašnjivom količinom sreće.
kao tinejđer, kad nas je u društvu bilo 40-50, većina s vikendicama, a neka usputna poznanstva s turistima, koji su se slučajno neko ljeto zatekli u istome mjestu, kad su padale prve ljubavi na plaži, uz gitaru i noć i "krivo je more", kad se išlo na kupanje s brodom, a nas 25 na maloj dalmatinki, kad je doživljaja bilo svaki dan i svaku noć, sjećam se očajne molbe moje mame - pa daj odi s nama 5 dana na hvar, 3 mjeseca si tu kvragu. a meni se činilo da ako propustim jedan dan da mi je život na rubu propasti
i, onda je tih 40-50 naravno palo na neki manji broj, neki su bili iz srbije, neke je život odveo u nekom drugom smjeru, no veliki broj nas i dalje ljetuje u istom mjestu. sad su tu i djeca. mm je prošlo ljeto prvi put imao godišnji preko ljeta. što bih ja sama s djetetom, s djecom, s bebama, radila u nekom apartmanu?
ovako, tih mjesec dana odmora, tih mjesec dana kad si u skroz nekom drugom filmu, za moje duševno zdravlje znači, ne znam uopće koju riječ da upotrijebim.
inače puno radim, i prekovremeno i intenzivno i svakako, ali imam tu sreću da mi nikad nisu bila upitna 4 tjedna ljetnog odmora.
eto, nek se čuje i jedan glas ZA vikendice, pa makar i uz naporne tete
Ja sam također više na cvijetinom tragu. Malom djetetu manje znači putovanje po raznim destinacijama, to je već za tinejđersko doba, kad roditelje ni ne želiš više uz sebe
yes, istina je totalna ovo što cvijeta piše - jedino što se moje mjesto toliko promijenilo, naraslo, i sad je u njemu prevelika gužva, a i društvo se potpuno raspalo - tako da meni danas ne predstavlja baš ništa. Ali Krivo je more i Hey Jude na plaži - to su nezaboravne uspomene
Yes!
Vikendicu dijelimo nas troje sa svojim obiteljima i tata, jednom godišnje se skupimo svih četrnaestero na koji dan, a ostatak vremena dijelimo. Imamo i sreće da je bila moguća podjela koja svima paše. I djecu, sad kad su veća, posuđujemo. Oni samo rade kombinacije kako i s kim da tamo borave. Meni je tamo kao i cvijeti, nirvana i raj, ne znam za koje bih se odlučila. Žao mi je smo te naše djece, jer oni ipak neće moći svi koristiti tu kuću kad odrastu, a kladim se da će htjeti!
Posljednje uređivanje od vertex : 13.06.2012. at 11:39
nikako se ne mogu s tim složiti. znam da većina vas ima isto mišljenje, al eto, nek se čuje i jedno drugo.
ljetovanje 38 godina na istom mjestu za mene osobno ima neprocjenjivu vrijednost.
inače sam osoba koja obožava putovanja, koja zatreperi samo na miris aerododroma.
No činjenica da se u nekom drugom mjestu koje nije tvoje, osjećaš doma, činjenica da imaš uspomene iz djetinjstva, ali još više iz mladosti takve da su te izgradile kao osobu...to je nešto što osobi ne može pružiti ni put u new york.
cijeli život imaš vremena za vidjeti new york. cijeli život nemaš vremena za stvoriti prijateljstva, za stvoriti osjećaj doma koji te već na ulasku u mjesto ispunjava neobjašnjivom količinom sreće.
kao tinejđer, kad nas je u društvu bilo 40-50, većina s vikendicama, a neka usputna poznanstva s turistima, koji su se slučajno neko ljeto zatekli u istome mjestu, kad su padale prve ljubavi na plaži, uz gitaru i noć i "krivo je more", kad se išlo na kupanje s brodom, a nas 25 na maloj dalmatinki, kad je doživljaja bilo svaki dan i svaku noć, sjećam se očajne molbe moje mame - pa daj odi s nama 5 dana na hvar, 3 mjeseca si tu kvragu. a meni se činilo da ako propustim jedan dan da mi je život na rubu propasti
i, onda je tih 40-50 naravno palo na neki manji broj, neki su bili iz srbije, neke je život odveo u nekom drugom smjeru, no veliki broj nas i dalje ljetuje u istom mjestu. sad su tu i djeca. mm je prošlo ljeto prvi put imao godišnji preko ljeta. što bih ja sama s djetetom, s djecom, s bebama, radila u nekom apartmanu?
ovako, tih mjesec dana odmora, tih mjesec dana kad si u skroz nekom drugom filmu, za moje duševno zdravlje znači, ne znam uopće koju riječ da upotrijebim.
inače puno radim, i prekovremeno i intenzivno i svakako, ali imam tu sreću da mi nikad nisu bila upitna 4 tjedna ljetnog odmora.
eto, nek se čuje i jedan glas ZA vikendice, pa makar i uz naporne tete
Ah, slažem se i sa tobom, jer sam i ja tako živjela svako ljeto punih 20 godina, i dan-danas mi se srce stegne pri pomisli što propuštam i što moja djeca propuštaju. Nedostaje mi taj Otok, bez opbzira što se zadnjih godina koliko čujem odsta promijenio, niej viš edivljina sa prašnjavim putevima i musavom bosom dječicom, ispunjen smijehom i mirisima gradela. Malo se ipak civilizirao, ali ostao je divan i mirisan.
Vjerojatno sam, poučena "divnim" obiteljskim odnosima i "divnoj" atmosferi koju osjetim svaki put kad se čujem sa roditeljima, ogrubjela, očvrsnula, i na žalost ne dopuštam si nostalgiju kako ne bih pokleknula, a taman sam stala na noge...
Cvijeto možeš li mi reći o kojem se otoku radi?
sve to stoji ali ja imam isto takve uspomene
iako nisu nastale na otoku, na najljepšem moru nego u jednom seocetu iza sedam brda...
doduše jest da su bez gitare na plaži
ovako kad razmišljam o čisto praktičnoj strani imanja vikendice i šlepanja nekih nerazriješenih ovih i onih odnosa, pa održavanju iste, još ako je daleko od doma, ne znam... čini mi se za mene prekomplicirano i u potpunosti se slažem s BB
Vrijeska hvala na forumskom tečaju asertivnosti, baš mi je dobrodošlo malo pročitati
iako ja nemam problema u tom pravcu, već suprotno ( malo sam goropadna kad me se pikne) pa bih htjela naučiti ponekad oladiti prije nego krenem u obranu...
Eh, cvijeto73, dašak tih uspomena jošte živi u nama ...kao tinejđer, kad nas je u društvu bilo 40-50, većina s vikendicama, a neka usputna poznanstva s turistima, koji su se slučajno neko ljeto zatekli u istome mjestu, kad su padale prve ljubavi na plaži, uz gitaru i noć i "krivo je more", kad se išlo na kupanje s brodom, a nas 25 na maloj dalmatinki, kad je doživljaja bilo svaki dan i svaku noć, sjećam se očajne molbe moje mame - pa daj odi s nama 5 dana na hvar, 3 mjeseca si tu kvragu. a meni se činilo da ako propustim jedan dan da mi je život na rubu propasti
Da nismo bile na istoj barci?
Šala, al' poznat mi je taj osjećaj i sklona sam tim prustovskim obnovama sjećanja, uspomena koje su me radovale i ta radost nije zgasnula - koliko god život bio nemilosrdan.
Definitivno, krivo je moreeee ...
Ne želim pak kapitulirati i reći da za to treba otrpjeti stare čangrizave tete.
Ranije mi to nije bilo bitno, jer sam po cijele dane bila s društvom na plaži, vani ...
Ipak, sad kad imam svoju obitelj, volim i svoj mir.
Ok, bit ću i ja jednom stara teta, pa da vas vidim na djelu, junaci.
Marna, izrekla si važnu stvar. Kad smo bili klinci/mladi, visili smo po cijele dane na plaži, jeli kruha i paštete i juhe iz vrećice, i hodali tjednima u istoj majici. Sada kada imamo djecu, podjednako nam ej važno da djeca dožive iste lijepe uspomene, ali i da se i mi roditelji odmorimo kada smo već na moru i kada (hipotetski) imamo tak svoj kutak u kojem možemo kuhati kada i ako hoćemo, hodati u badiću koliko hoćemo, dovesti prijatelje na kavu ili čitati ljubiće u samoći, popodne leć spavati bez miris adinstanja, itd. , dakle stvoriti si atmosferu opuštanja i odmora i napuniti baterije za ostatak godine. A to ne možemo ako imamo tetu iz anatominog posta.
Ja dajem glas za vikendicu, ili apartman...
Mi smo prije tri godine kalkulirali dail prodati stan i kupiti apartman na moru ili ostaviti stan i s tom najamninom ljetovati gdje god poželimo.
Zasada je ovo drugo, doduše još nismo ni otplatili stan.
Ali dogodilo se to da ja ne radim za nekog tamo privatnika nego za vlastitog muža pa bi si mogla priuštiti i 2 mjeseca godišnjeg(ponjela bi dio posla sa sobom). Druga stvar stariji sin ima astmu tako da bi nam svakako dobro došla barem dva mjeseca godišnjeg.
No to sve mi saad odgovara kada imam čitava ljeta slobodna, teško da bi mi financijski odgovaralo da imam 10 dana godišnjeg ljeti.
Treće, ono što nismo ukalkulirali su kojekakvi pospajani neradni dani i koji dan go-a, proljetni praznici i sl koje bi svakako bilo ugodnije provesti na moru neko na kontinentu.
Točno tako!! I meni je duuugo trebalo da shvatim da se od mišljenja rodbine, poznanika, susjeda i sl. ne živi, da nemogu razmišljati o tome što netko drugi moooždaaa misli!!! A i ak misli, misli za sebe, boli me briga. Trudim se ja biti uvijek pristojna, komunikativna, na o.k. nivou, međutim ne na svoju štetu nikada.Trenutak kad čovjek shvati da uistinu ne živi od mišljenja okoline, pa makar ta okolina bila i rodbina je vrlo oslobađajući trenutak u životu.
(bar je za mene bio).
Ja uopće ne bih lutala Europom u potrazi za svojim godišnjim na kojem ću se odmoriti, kad imam SVOJE mjesto gdje se mogu odmoriti.
(i toćat noge u najljepšem moru na svijetu
A ovakve situacije se trebaju riješiti; nebih čekala kako je netko napisao da teta ode Bogu za kurira. Istina oslobađa.
Tako je, winnerica. Misliti na sebe ne znači oštećivati druge, niti biti bezobrazan i neuljudan, znači samo ne dati se gaziti.
I ne, ne mogu nas svi na ovom svijetu voljeti, niti nas vole. No ono što možemo pružiti drugima i jednako tako tražiti od
drugih jest korektan i fer odnos, a ako toga nema, ne se živcirati, već se na lijep način maknuti od toga.
U pitanjima nasljedstva pred ljude se često postavi životni izazov, pa oni ili padnu ili se izdignu iznad toga i postanu čvršći, ili
postanu puni gorčine. Bitno je znati svoja prava i ne oštetiti drugoga, pa ako će se netko zato ljutiti, a što vi tu možete.
ja se nikako s ovim ne slažem. nikako.Ja sam također više na cvijetinom tragu. Malom djetetu manje znači putovanje po raznim destinacijama, to je već za tinejđersko doba, kad roditelje ni ne želiš više uz sebe
djeci novi događaji itekako obogaćuju život.
mislim, ako netko 20 godina ljetuje u selu na Hvaru i ima tamo ekipu i sve, kako može procijenit da vidjet New York i upoznat hrpe ljudi nije iskustvo.
nemaš cijeli život za vidjeti njujork. nemaš, jer nećeš imat para za sve, i vikendicu i ljetovanja i njujork.
ne znam, svako iskustvo je iskustvo, ali koliko može dijete s npr. 8 ili 10 godina zaista doživjeti New York? Možda već s 15 da... ali ako biram, svoje dijete dok malo ne poraste bih vodila više na destinacije kao što su Plitvice, na kampiranje, neka manja mjesta gdje bi više bio naglasak na odmaranje, kupanje, uživanje u prirodi. Veće metropole koje donose iskustvo o kakvom govori Big Blue ostavila bih ipak za malo odraslije doba. Sad ima 5 i već odlazak u Zagreb je poduhvat. New York bi bio pakleno iskustvo
Naravno da i Big Blue ima dijelom pravo. Ako vikendica donosi više muke nego uživanja, zašto je ne prodati i ići svake godine gdje poželiš. Ali i meni je sjećanje na ljetovanje uvijek u istom mjestu, premda nije bilo tako zabavno kao cvijetino, izaziva nostalgiju i većinom lijepa sjećanja. Miris djetinjstva. Premda smo i mi imali nekih članova šire obitelji koje smo viđali više po kazni.
Pitanje nije jednostavno, ni crno bijelo. I teško je nekog bliskog a kompliciranog jednostavno prekrižiti za uvijek, teško je odreći se mjesta za kojega nekog tako puno veže. Anatom ovdje ima mnoge opcije i puno izbora, a svaki ima puno toga za i protiv, jednostavno mora sama (s njm-om) odlučiti.
Inače, jako zabavna tema
roditelji su jako jako važni u ovome dijelu.
ovo se ne odnosi na konkretnu "teta" situaciju koja nema kuću, ni dio kuće, nego eventualno moralno pravo da još dok može dolazi u kuću. što joj ne daje nikakvo moralno pravo da zahebava, naravno.
ali, puno puta netko od djece je u situaciji da mu treba, npr. pa roditelji nauštrb drugod djeteta ostave više jednom. i onda se karte preokrenu u nekom momentu. i, naravno da to među djecom, unucima ostavlja razdor. ili bar kako kaže dijana - gorčinu. pa i ova situacija od mamasch.
ne znam, meni je jedna od jako važnih vodilja u roditeljstvu, ciljeva koji bih htjela postići, a ni ne znam koliko to ovisi o nama kao roditeljima, je dobar odnos između moje djece.
ustvari, mislim da dosta ovisi o roditeljima.
karakteri mogu biti različiti, ali nikad ne bih mogla dignuti ruke od njihovog odnosa, i uvijek ću po tome pilati i nuditi im neka kompromisna rješenja. ako se budu posvađali radi bilo čega. ne daj bože oko nasljedstva. to će ići pravilno popola, u centimetar kvadratni
sve na papir. svi za stol, cijela femili.
ako nije u centimatar, da se zna zašto nije.
ako netko dobije stan jer mu sad treba, a ovaj drugi ga ima, nek se zna kako će se to razriješiti, i to napismeno. da nitko ne ostane zakinut.
stvarno si to uzimam kao jednu među važnijim zadaćama u roditeljstvu, bez obzira jel ovisi o meni ili ne.
vid ove krumpirić, dok ja napišem post treba mi pol dana
slušaj, različiti smo, naravno.
a i ja ne znam jel sam što propustila što nisam s 5 godina šetala po manhattanu, nego u kupaćama trčala rudinom od ujutro do navečer
sjetila sam se new yorka jer mi sestra s dvije najbolje frendice za par dana, u trideset trećoj, leti za new york. 3 tjedna.
al ne može isto zamisliti ljeto bez barem par dana na otoku.
pusti mene, vidim ja i sve te koji vole putovati, isto vole fjakasto sjediti na našoj rivi. i vraćaju se iz godine u godinu.
a uostalom naša djeca će biti građani EU, moći će studirati po cijeloj europi, svijetu, upoznati isto tako ljudi i ljudi. jedno mi uopće ne isključuje - drugo.
bila sam ja(bez novaca!) i pola godine u italiji, i u ljetnoj školi u engleskoj, i u ljetnoj školi na kreti, i mogla sam i više, of course, al ajd ne žalim se, ima još vremena, mlada sam još
a najbolja vrsta putovanja su službena, takva najviše volem. još dobiješ i dnevnicu
nu sad i pomikaki, slažem se s tobom.
:ina:
sad čitam svoj post pa ispada ko da imamo bogzna što za dijelit, silne kuće i vikendice
voliš ti aha dnevnicua najbolja vrsta putovanja su službena, takva najviše volem. još dobiješ i dnevnicu
.
voliš ti ić bez djece, eto šta voliš
cvijeta, i ja tako želim odgajati djecu, između ostaloga i zato što sam itekako dobila po prstima od strane svoje familije (roditelja i sestre), i dan danas mi nije jasno čime sam zaslužila takav tretman. Upravo zato želim svoju djecu učiti pravednosti, poštivanju drugih i non stop im pilam da imaju jedno drugo, i da će cijeli život jedno drugome biti podrška, zabava i prijatelj, i da od malih nogu moraju to cijeniti. Također pokušavam biti podjednako pravedna i stroga prema njima popitanju igračaka/maženja/pažnje/odgoja/druženja, ma svega (da ne nabrajam).
Nego, cvijeto, koji je to otok?
Pa ono... ak' nije problem nekih 20-tak godinica, dok ne uđe u 90-te, neka čeka. Ako ima takvog strpljenja. Ma, zezam se, ali ono... u 20 godina i države propadnu, to mi je neki rok o kojem ja ne razmišljam. Carpe diem. Osim toga, niko ne može znat što život nosi, hoće li mladi umrijet, nedaj Bože, prije starih itd.
E, i imajte na umu da nije samo nasljedstvo jedna od the classic tema na kojoj se djeca pokefaju. Druga je briga za onemoćale starce. To su dvije the teme. Pa sad... za razmišljanje. Ja sam načelno odlučila da odem u dom tj. nikako ne bi nametala brigu o meni djeci (to ide isto iz teme "traume" u djetinjstvu). Of kors, ako budem racionalna u svojim 70-tima, ako ih doživim (a velike su šanse da ću postat sebična itd., kako to već kod nekih ide). Starci u nekom trenu postaju kao djeca, i to ukalkulirajte - mislim, 70-te nisu baš nove 50-te, ma koliko mi to željeli, bliže su novim 10-tima... za neke ljude (doduše, ovisi i o tipu i brzini starenja). Ne završi kod svih starih u romantičnoj slici životne mudrosti.:ina:
sad čitam svoj post pa ispada ko da imamo bogzna što za dijelit, silne kuće i vikendice
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.06.2012. at 15:27
ne kuzim ovo. pa nemas ni za 3 mjeseca u nju jorku novaca. a djeca ipak negdje moraju biti preko ljeta koliko traju ljetni praznici
lako je pricati kad imas roditelje na moru, ili negdje drugdje gdje ti djeca mogu provesti vise vremena, naravno da ti onda ne treba jos i vikendica
a za deset dana u nju jorku neka si sami zarade preko ljeta kad budu veci ili stede od svoje place kad se zaposle, ako vec roditelji ne mogu to platiti, nece ostat hendikepirani ako do puberteta ne vide nju jork. ni ja nisam vidjela nju jork. niti nemam namjeru u skoroj buducnosti.
djeci trebaju dozivljaji i nova mjesta, ali im trebaju i mjesta i ljudi uz koje su vezani, barem kad su jos djeca u pravom smislu rijeci.
a i ta nova mjesta ne moraju obavezno biti skupe destinacije. za djecu je svasta dozivljaj. nikad necu zaboraviti kad se neka forumasica 'hvalila' kako su njena djeca s 8 mjeseci bila u becu. mozes misliti kako im to nesto znaci u zivotu. moje dijete je do godine dana bilo u 8 razlicitih drzava, pa je opet bio odusevljen i danima pricao kako je isao sa mnom u gajnice vlakom i danima se igrao toga i te tete (a nismo isli ne znam gdje, ja na masazu)
ja sam uvijek bila frustrirana sto moji roditelji nisu puno drzali do vikendica, imali su previse problema s nekretninama u zagrebu, valjda zbog toga. ja bi rado imala vikendiu na moru, ali su takve stvari danas jako skupe pa mi je bezveze bas toliko novaca u to uloziti. a i boravak na moru mi vise nije sto je bio, jer su mi ljeta na moru jako teska za podnosit, a na plazi cijeli dan nemam namjeru biti. pa mi vise pase otici u okolicu zagreba i tamo provoditi vrijeme preko ljeta, a i zgodno je za vikende preko godine, moze se uzgajati voce i povrce, vise sam za takvo provodenje vremena. ali da bi voljela imati kucu na moru, bi.
a govoriti o tome je li bolje 100 tisuca eura i vise potrositi na kupnju vikendice ili trositi svake godine na drugu destinaciju je besmisleno, kad sto tisuca nemam sada u dzepu. onaj tko ima moze o tome debatirati.
Muževa mama ima viksu u Istri i nikad nas ne zove ako se mi sami ne izborimo. Nije udana, živi u Zg-u, još uvijek radi. Viksu iznajmljuje od 6-9mj turistima. Ne sjeti se sina i dvoje male djece-lako za snaju. Ona nema nikog živog, samo sinove od kojih jedan ima dvoje male djece i ne pada joj na pamet jedan tjedan u tri mjeseca pozvati unuke na kupanje. Meni je to grozno jer sve mjerim po svojim roditeljima kojima su moji klinci sve na svijetu, koji me mole da dodjemo u Slavoniju svaki čas i kojim apsolutno ništa nije teško za njih. Nikako ne mogu vjerovati da postoje i drukčije bake koje misle samo na sebe. Ali jedan tjedan je fakat ne bi ubio!
Osim toga kad smo nekad-jako rijetko tamo ona doslovno hoda za mnom i djecom i briše pod, doslovno! Zbog muža trpim i ne izazivam kavge i tamo idem samo da njemu udovoljim da bude malo s mamom i na nju je ekstra osjetljiv. Ove godine samo čekam da dođe pitanje odlaska tamo pa da kažem sve što mi je na duši, a opet si mislim zbog mira u kući... Kaj bi vi napravile?
Ajde ti još malo razmisli o tome
odnosno ne obećavaj djeci da će te se tako lako riješiti
svi ljudi koje ja znam da su otišli u dom, pa, jako su brzo oslobodili krevet za idućeg
definitivno potpis.
Realno gledano, mislim da mene neće nakačit nijedna od tih "izazova" - em će dijete ostat single, em, zbog godina, neće valjda moja bit u situaciji da ima neku mastodontsku brigu o meni. Ali, samo vam pokušavam reći da to jesu dva "milestonea" oko kojih 50% bratskih odnosa dobije "izazov". Isto ko što je u braku briga o djeci-kućanski poslovi. Ono... zicer.Ajde ti još malo razmisli o tome
odnosno ne obećavaj djeci da će te se tako lako riješiti
svi ljudi koje ja znam da su otišli u dom, pa, jako su brzo oslobodili krevet za idućeg
Potpis, ali i to s mjerom, ali i to gledajući cost-benefit. Neka ovakva "tetka" situacija - ma, to ne treba nikome. To treba cut, pa pričalo selo ili ko god. Naravno, ako osobi koja kao treba napravit cut nije veći stres cut, nego - ciao, đaci. A to zna samo ta osoba, niko drugi - koji joj interni resursi pretežu. I u tom smislu niti nema univerzalnog rješenja, samo poželit sreću i to je to.
Ja sam samo došla svibnut cvijetu.
Idemo za 10 dana u selo moje malo, malo zajedno, malo s mojim roditeljima, a cca 2 tjedna i bez njih.
A djeca u komadu cca 2 mjeseca.
I veseli me to.
Kad se sjetim da smo par godina eksperimentirali po raznim apartmanima...
pa naravno da to ljude veseli, ko je rekao da nije
meni je samo neprimjereno tvrdit da je to bolje nego istraživat svijet. djeca vole i jedno i drugo. ovisi o djeci, ali generalno vole i divljati, družit se i kupat, ali vole i lude muzeje, povijest, istraživanje,...
meda, tko, ko nema baku i dida na moru, može 3mj na more, ako roditelji rade? s kim??
ko nema baku i dedu, a ima djecu je gradanin druge kategorije, to smo vec vise puta zakljucili, toga ni sto vikendica ne moze spasiti
Popričaj s mužem, pa ako se može dogovoriti s gđom mamom da vam ostavi slobodan 1 tjedan u kući, samo za vas BEZ NJE. Bili to prošlo?
U iščekivanju anatomine odluke da razrješi peripetiju s tetom. :smajlić kojem rastu brkovi
Da, i mene zanima.
Iskreno se nadam se će anatom sa mužem i djecom u miru toćat noge, i da neće zbog toga morati zaratiti sa bližnjima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
