potpisujem
mene je vikendica koja sa sobom nosi i dvoje napornih ljudi kostala puno zivaca i nervoze. da stvar bude gora to je kao moja viksa i dosta sam ulozila u nju jer eto, ostat ce meni.... bla bla bla ali nikad ni pod kojim uvjetom u toj viksi nisam sama sa svojom familijom, pa mi se broji koliko sam puta popila kavu u kaficu (aha, doma skuhana - nije dobra) otisli se kupat na susjednu plazu (znaci plaza pred kucom je losa) sama cu skuhati rucak (znaci moj rucak nije fin) isuse koliko ste robe donijeli, pa vi se samo milsite presvlaciti, treba cuvati vodu bas kad se ja idem tusirati (otok) skidanje mreze za komarce u gluho doba noci jer kroz nju ne prolazi dovoljno zraka i takoto.
nikome nisam imala problema reci ne osim familiji, jer njihove namjere stvarno nisu lose i da stvar bude gora imaju neku svoju istinu u koju vjeruju i uvijek su u pravu, pa mi prebacuju krivnju za svoje postupke nakon cega sam se osjecala stvarno lose. rijesila sam i to, ali trajalo je ohoho
iz ovog topica se da izvuci sasvim dobra odgojna pouka.
svi trebamo svoju djecu nauciti reci NE.
cak i nama roditeljima![]()