... pospremanje :shock:

Trebalo mi je neko vrijeme da pobrojim i shvatim svoje krize, ponašanja i loše dane i zaključila sam da je meni najveći izazov - pospremati kuću, i sve moje loše faze s djecom proizilaze praktički iz tog nesretnog aspekta.

Već vidim lica mojih urednih prijateljica, ili smijeh urednih forumašica, ali vjerujte, ma koliko nekome to bilo jednostavno - meni je fakat teško...

I slijedim flylady već godinama, i popravila sam se, al daleko je to od normalnog...

Otprilike ovako.

Kuća je neuredna, ja sam nervozna, i odsutna, i djeca to osjete, pa su i oni ludi, pa ja imam još manje volje i snage pospremati i raditi što treba, pa sam sve živčanija. Onda uneredim sve sobe, pa sam nervozna jer ne znam gdje bih se djenula s djecom. Mala puže po podu i skuplja mrvice, npr... i djeca razbacuju, razbacuju, a ja sjednem i plače mi se.

Onda dođem k sebi i spremim, pa sam sretna i mirna... i onda jovo nanovo.

Imam periode kad držim sve pod kontrolom, i tada je sve pet... ma čak i ako nije sve pospremljeno, ali ako sam ja svjesna toga da radim najbolje što mogu - sve pet.

Al tu i tamo mi dojadi spremanje, ne da mi se, živcira me, radila bih bilo što drugo, pa se nakupi, i djeca fasuju i svi smo nesretni...

Evo, to je moj najveći izazov...

Nadam se da ću priznanjem (javnim i u sebi) potaknuti pozitivne promjene.

Daklem, redovitim pospremanjem stvorit ću si bazu i mir za obiteljsku sreću.

Koji je vaš najveći roditeljski izazov i kako ćete se uhvatit u koštac s njim?