Namjeravamo nabaviti chow chow štene...
Tražim po netu al nema ih, na njuškalu samo jedan oglas van Rh pa nam to nije opcija....
Gdje bismo ga mogli pronaći?
 |
|||
|
|
|||
Chow chow štene...
Namjeravamo nabaviti chow chow štene...
Tražim po netu al nema ih, na njuškalu samo jedan oglas van Rh pa nam to nije opcija....
Gdje bismo ga mogli pronaći?
Pitaj u Hrvatskom kinološkom savezu za registrirane uzgajivačnice, pa pitaj kad će imati prijavljeno leglo.
Hvala!
Poslat ću im mail pa ćemo vidjeti....
A koja je procedura ako bismo ga kupili van Hrvatske?
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 11.06.2012. at 15:24
mi smo tražili chihuahuu, pa smo se malo i vani raspitivali...ugl ovlaštene uzgajivačnice bi ti trebale psa čipirat i osigurat mu putovnicu i koliko sam ja shvatila , to je to
još ga nismo uzeli pa ne znam detalje, al u kinološkom savezu će ti reć najbolje
Dobiješ od uzgajivača knjižicu psa u kojoj piše da je zdrav i cjepljen.. nikakva posebna procedura. Tako je bar bilo prije 6 god kad sam išla u Klagenfurt po svoju kujicu
Ako kupujete izvan HR, obavezno tražite ozbiljnog uzgajivača, on će vam pomoći oko svih detalja.
Prijateljica je kupovala nekoliko pasa izvan HR i u biti njezin posao je bio samo da ih dočeka na aerodromu, uzgajivač bi sredio sve oko papira.
Budem ti pitala sutra muzevu sestru, ona je nedavno uzimala.
http://www.pik.ba/artikal/3439636/ch...nskog-porekla/
imas e-mail na koji saljes poruku,dostava njihova
Uzimali su nedavno baš chow chow štene?Rivendell prvotno napisa
Ili su uzimali izvana?
Pronašla sam jednog uzgajivača u Somboru, Srbija, imamo tamo posl. partnera pa bi on mogao pogledati prije jel sve "štima".....
a jesi ove kontaktirala?
http://magic-smile.hr/hr/
Mi smo imali chow chowa dvaput. Prvi put iz Ceske, iskustvo katastrofa, pesek nije bio propisno cijepljen, uginuo nam je od stenecaka nakon par mjeseciBili smo neiskusni, a i bilo je to davno... Drugo stene nabavili smo od uzgajivaca u Zg, imali su aljaske malamute i chow chow, sve s papirima, sve ok ali na zalost ne znam kako su se zvali, bili su u Sestinama.
A sad da jos pitam... Jeste sigurni da zelite chow chowa? Jeste se dobro raspitali/procitali sve o toj pasmini? Ne bih htjela pametovati, samo budite oprezni. To nije idealan pas za djecu...a vidim da imate troje malenih. Tesko se ili nemoguce dresira, potrebno je puno strpljenja i rada s takvim psom. Ja govorim iz naseg iskustva ali i iskustva ljudi koji su isto imali chow chow. Ti su prekrasni psi i skroz mi je jasno da vam je zapeonza oko, ali na vasem mjestu razmislila bih dobro jos jednom, informirali se vjerujem vec jeste...
Posljednje uređivanje od Charlie : 12.06.2012. at 11:41
Čitala jesam, i piše svugdje da je pas izrazito tvrdoglav....
Imala sam dosad dva samojeda, jedan je otrovan, drugi još živ al nakon udaje nisam ga mogla uzet sa sobom pa mi ostao kod roditelja....
Odlični su mi samojedi, al s njima treba punoooooo šetati, pa nam to nije opcja...
Svaki savjet dobrodošao...
A jesu agresivni? Kolko visoki narastu, cca?
a sta mislis o njima,meni su super,za pozeljet
Zlatni retriver
Nastao je u Engleskoj prvenstveno kao lovački pas. Izuzetno je inteligentan, miran i nikad neće napasti čoveka. Idealan kućni ljubimac jer je jako privržen gazdi i obožava decu.
Hvala, ali nebi...
Imal je mm jednog iako su ga dresirali, jako jako puno štete je radil, Konstantno...
Hoću baš bundastog pesa,
velim imala sam samojeda tak da o higijeni i održavanju već sve znam...
Joj, pa to je onaj s plavim jezikom, hihi
Naraste ti negdje srednje veličine, do koljena prosječnom čovjeku.
Treba raditi s njim kao i s drugim psima, socijalizirati ga. Oni koje sam ja srela nisu bili niti malo agresivni.
Inače ih znaju pariti sa samojedima, pa imaš i križance.
Ooo da mu je pamet samojeda a izgled chow-a, hehehe
a da jednostavno nabaviš psa? onak, psa vulgaris - koji će te obožavati?
Sorry Cherilee nisam vidjela pitanje ranije...da, moje iskustvo je da mogu biti i agresivni, osobito ako im se ne nametnes kao "vodja copora" sto djeca najcesce ne mogu. A kako su vrlo gordi i tvrdoglavi nije im se lako nametnuti. Zato ja ne bih rekla da je odgoj chow chow kao i svakog drugog psa, a to pise i u knjigama.
Nas prvi je bio dobrica prema svima, kao i jedan od nasih poznatih. Medjutim, nas drugi i od drugih poznanika takodjer su bili...gadne naravi (oba su na zalost i ugrizla nekog iz obitelji, nas je ogrebao zubima moju seku dok ga je pokusavala izvuci ispod stolca gdje se zavukao jer nije htio po kisi u setnju). Dok smo ga imali, seka i ja nismo smjele proci hodnikom dok bi on imao klopu ili kost, cuvao je svoj teritorij i lajao i pokusavao nas otjerati. Tatu je obozavao i relativno slusao, dok je moju mamu dozivljavao kao servis. Mi smo tog psa svi obozavali, ali da je bio tezak - je. Vjerojatno smo pogrijesili s odgojem jos na pocetku... Nase iskustvo je takvo, a imali smo ga skoro 13 godina... I sad kad seka i ja imamo svoje obitelji, koliko god su mi chow chow predivni, prepametni, cisti i uredni psi - radije nemamo psa barem dok djeca ne budu veca.
Nadam se da sam pomogla!
Posljednje uređivanje od Charlie : 23.06.2012. at 07:37
mene zanimalo pa pitala frendicu- trenericu i apsolutnu poznavateljicu pasa i isto kaže da su to prekomplicirani psi.
Jučer je na National geograficu bila emisija o Čau-čauima i rekli su da nikako nisu za obitelji sa djecom. Ali su slatkiii.
x
X
mi smo prije nepunu godinu dana od moje prijateljice uzeli štene koje je ona našla na cesti,napuštenu
to je mješanka,crno-bijela,sad ima godinu dana i 15-tak kila,pametna, poslušna, mazna,ma predivna...svaki dan kao da pokazuje zahvalnost što smo je prihvatili...
sa djecom je toliko nježna i strpljiva, koliko god je oni gnjavili ona uživa, a kad jede, pa bila to i kost - možeš joj iz usta uzeti, a da te neće ni krivo pogledati
tako smo je odgajali, ali očito je i takve naravi...
I ja sam udomila pesonju, lutalicu vulgaris, i to odraslu kuju i imali smo sreće da je predivnog karaktera; poslušnija je, maznija i zaigranija od obje kujice zlatnog retrivera koje je moj dragi kupio još kao štenad. Divna je s djecom, super se ponaša u šetnji, osjeti kad je nametljiva pa se povuče, a kad želimo društvo se dođe mazuljati...ma pas je kakvog zbilja možeš poželjeti
Poznajem još mnogo ljudi koji su imali sreće s udomljenim psima, ali na žalost, još više onih koji nisu. Udomiti lutalicu ili psa iz azila nije baš nikakva garancija idealnog ljubimca, zato ne volim ovakve savjete.
Kupujući određenu pasminu ipak donekle znaš pasminske karakteristike kao što su razina energije, potreba za društvom, istrčavanjem, održavanje dlake, ne/sklonost djeci itd...naravno, ni to nije zapisano u stijeni i može se dogoditi da se labrador razvije u pravog agresivca, ako mu nije pruženo pravilno vodstvo i odgoj.
Pa jasno sam napisala da tražim chow chow (ako nećemo njega onda ćemo samojeda s kojim imam iskustva) pa ne kužim prijedloge za "nekog vulgaris" psa...
I još po mogućnosti iz azila.... Joj ne bih, hvala....
Razumijem i podržavam. Uvijek bih dala prednost kupnji željene pasmine od ozbiljnog i kvalitetnog uzgajivača nego udomljenju vulgaris pesonje.
Trenutno imamo oboje, i čistokrvnu kujicu po koju smo potegli do Frankfurta i mješanca azilanta. Nema razlike, oboje slušaju, super su kompići... nema razlike osim što ovaj mali azilant zbilja trpi sve, beba od 8 mj. ga čupa, vuče... a on skrušeno trpi. Čistokrvna ju ignorira i pokupi se u drugu prostoriju kad ju vidi.
Mi udomili pasa vulgarisa iz azila. Prvo je bio istraumatiziran (maksimalno). Bjezao je, lajao, grizao. Onda smo ga kastrirali pa se smirio. Da se krivo ne shvati, obozavam ga. Ali..... Kako nismo strucnjaci za pse, a ljudima koji volontiraju u azilima je bitno svako udomljenje, a ni oni nisu strucnjaci, taj pas je ispao malo veci od onog sto su rekli da ce bit. Zapravo, to je tele, ili manji poni. Niko nam nije rekao da se treba obratiti paznja na velicinu cape, repa itd...on je bio sladak, ljubav na prvi pogled. A to sto sad ima 40 kg i iscupa ruku iz ramena kad vidi macku...da smo znali gledali bi uzeti nekog mladog za kog bi znali da ce biti do koljena. Sigurno ne bi uzeli njega. Vjerovatno nekog cistokrvnog. Jednostavno, pas iz azila je ko macka iz vrece.nikad ne znas sto te ceka s njim.
Ponekad je tako i s čistokrvnima.
Ja sam imala bob-taila, duša od psa... prijateljica isto, živo zlo!
Ne poznajem nikoga tko je bas tako nadrapao izborom psa iz azila ili s ceste. Uglavnom je bila rijec o pogreski vlasnika, tipa los odgoj, ovo ono.
Ako još nisi ništa našla, mogu ti na pp dati broj od kume, oni su kupili chow chowa prije neke dvije godine tu u hr, čak relativno blizu tvog mjesta stanovanja
ni ja...
i mi smo udomili avlijanerku, kako je od milja zovemo. imala je već godinu dana. imali smo više sreće nego pameti, rekla bih, jer o psima do tada nisam ništa znala. s njom nisam ni morala. predivna, predobra, poslušna, mila i mazna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
