Rekla bih da se radi o proljetnom "zasićenju", i vrtićem, i događanjima ondje, a osim toga, u toj dobi im postanu važniji neki drugi životni aspekti (društveni).
I ja na svojem školarcu primjećujem zasićenje, ne doduše toliko da bi imao problema u oblačenju, ali mu pada koncentracija zadnjih dana. A isto sam primijetila i prošle godine u ovo doba, dok je još bio u vrtiću, ali su se nizale završne priredbe jedna za drugom. Preko ljeta sve to sjedne na svoje mjesto, bar mi je takvo dosadašnje iskustvo.

I, moram to još napisati, ne sviđa mi se običaj da se sve promjene kod djece u bilo kojoj dobi proglašavaju ili predpubertetom ili malim pubertetom ili nekakvim pubertetom (slušala sam već i za 2-godišnjake u "malom pubertetu"). Normalno je da djeca rastu, sazrijevaju i mijenjaju se, i fizički, i emocionalno, i kognitivno. Na nama je da te promjene na vrijeme uočimo i pokušamo ih rastumačiti. Nije to uvijek lako, i sama često shvatim u čemu je stvar tek nakon podosta svojih izgubljenih živaca i njegovih suza i bijesnih ispada, ali na kraju - oni su još uvijek prava djeca (govorim o uzrastu 5-6-7 godina), do puberteta imaju još ohoho vremena...