Mislim da sam na krivom topicu jer ne da nam je cjelonoćno spavanje utopija, već u posljednjih desetak dana ne uspijevamo sastaviti ni par sati u komadu. Prije toga imala je nekoliko noći kad se probudila jedno 3 puta i to sam smatrala jacpotom i ponadala sam se da će tako nastaviti. Osjećala sam se turbo naspavano. A onda je započelo ovo razdoblje kad mi se čini da ću izluditi. Budjenje svakih...ma ne znam, meni se čini svakih par minuta, iako znam da nije baš tako. Ali više od 10 buđenja sigurno, možda i 20. Nekad se od 9:30 do pola noći, kad ja idem spavati, probudi 4 puta, nekad jednom, ali nakon što ja dođem u krevet, buđenja se nižu i nižu.... Ne znam što joj je, glupo je kriviti zube za sve, pomislim da je možda probava ili neka unutarnja nervoza....
Imala sam mini slomove živaca na način da bih malo povisila glas nakon x-tog buđenja i onako nervozno joj uvalila cicu, pa me onda prala savjest kako sam grozna...
Sve dok nisam promijenila taktiku. Zadnje dvije noći ne idem spavati s ciljem kako ću se naspavati, već kako se neću naspavati, tj. kažem si unaprije, evo još jedne neprospavane noći. I onda mi bude lakše, nisam nervozna jer sam sve to i očekivala.
Noćas, a još nikad to nije napravila (9,5 mj), se probudila u 3 ujutro u plaču i nakon što smo je smirili, odlučila je da joj se više ne spava pa se počela bacakati po krevetu, smijati se, igrati, htjela je da je nosamo, ono - budna budna. Trebalo mi je dosta vremena da je ponovo zananam, otpjevala sve žive uspavanke.
A tijelo ne da me boli, nego vapi za masažom i nekoliko noći kvalitetnog spavanja. Nemam velike grudi pa dojiti u ležećem položaju mogu samo u točno namještenoj pozi u kojoj se, ako zaspem, osjećam pokidano. A bilo je dana kad sam imala ukočen vrat.
Tješim se da je faza i čekam da prođe...
 |
|||
Odgovori s citatom
Zuska prvotno napisa
