Ah, sad sam se sjetila jednog od prije 13-ak godina kad smo Miro i ja tek prohodali...
Naime, njegovi žive u kućici-dvojnom objektu i dijele dvorište s bakom i dedom koji se btw. prezivaju Tušek (važno za priču).

I tako mi jednog ljetnog popodneva sedimo na terasi, krepavamo od vrućine i ja velim (a često govorim u deminutivima): Uh, kak je vruće, poginut ću, idem se ja malo izvalit pod tušeka i uživati!

A deda me pogleda i ispod brka se nasmije: Mala, pazi kaj pričaš

Pocrkali smo od smijeha