Išla sam jedno jutro nešto obaviti, prolazim pored rampe za vlakove i vidim svog brata u otkopčanoj košulji i odjelu, kako stoji ispred spuštene rampe i govori joj tako tužno i dramatično -"Zašto si me iznevjerila?". Gleda on tu rampu, priča s njom i jada joj se, da zašto je ona njega iznevjerila?
Dolazim do njega i sjetim se da je bio na svadbi! Mrtav pijan ne kuzi da sam to ja ali na pitanje što se događa on mi odgovori da ga je rampa opet iznevjerila! Svaki puta kada on želi autom proci rampu, ona je zatvorena! I sad je s autom došao do rampe, a ona se taman zatvorila! (Opet se okrene prema rampi i kaze joj sav tužan- opet si me iznevjerila! )
Ja se okrecem - nigdje auta!
Sva se shebem, gledam dolje u potok da nije sletio, hodam iza ugla tražim auto.. Nema auta!
Reko di ti je auto? - Pa tu je evo pred rampom, čeka da se otvori pa ide dalje, kaze on.
Ja mobitel i zovem starog da dođe po nas, ovaj nije normalan.
Prođe vlak, rampa se otvori a buraz sjedne u nepostojeci auto i skljoka se nasred ceste.
Jedna žena nije mogla autom proć od njega pa ga je jadna u štiklama i šosu skupa samnom vukla sa ceste, a konj ima 100 kila.
A sa autom nije ni išao na svadbu