Bila ja ko srednjoskolka u Italiji i upadam s frendicama u neki snobovski ducan s kupacim kostimima i onak svisoka sve razgledavam. Cijene majkomila, naravno da mi na nosu pise da si nis tam ni nemrem kupit..
Al sepurim se ja..sepurim..pipkam..gledam..odmjeravam.. Frendice vec izasle i cekaju me..kad im je dosadilo zazovu me da ajde vise krenem..
Ja se onak okrenem na jednoj nozi, kazem lijepo "Arivederci" i fino se zabubam u otvorena staklena vrata.
I umjesto da brze bolje pohitam van..ja se jos jedanput onak nonsalantno okrenem i velim "mi blondine" (a kosa mi crna ko ugljen). Naravno da talijanski nemam pojma ko zna kak je to zvucalo. Ajme kako su me prodavacice blijedo gledale.. Al glavno da sam ja ostavila 8) dojam!