ovo je prestrasno, procitala sam i onaj stari topic, ne pamtim boljih topica

moj posljednji veliki sram vezan je uz Korinino krstenje. kako se nismo mogli dogovoriti oko imena djeteta, sklopili smo kao nekakav pakt prije njenog rodjenja da bude Korina, ali da joj Lucija bude krsteno. kazem ja - ok.

vecer prije krstenja, pitam ja mm - hocemo joj dati ime Lucija na krstenju?

on nesto promrlja, poslije se kunuo da ga nikad nisam to pitala, ja sam jasno i glasno cula "da!".

na krstenju svecenik pita: i kako ce se zvati ovo dijete?

u isti glas:
- ja: Lucija!
- mm: Korina!

cijela crkva po podu!