virgo cijenim tvoje postove i nacin razmisljanja.
pametni i sa mjerom.
jos davno paracelsus rece da svaka stvar moze biti i lijek i otrov. ovisno o kolicini.
i svatko sam u odnosu na situaciju i stavove sam odlucuje sto ce i kako ce.
gledaj, ja u principu ne uzimam nikakve ljekove. mislim da sam zadnji antibiotik popila prije 15 godina. sve prehlade i slicno rjesavam cajevima, propolisom, globulama i slicno.
ali evo jucer i danas sam uzela aspirin complex, jer me je uhvatila grda prehlada, a moram zavrsiti neke poslove, sutra putujemo u istru, inu moram voditi simo, tamo (igraliste, muzika, prijateljice)...
prije nesto godina, uzela bi si dva dana, odmorila se uz svoju prirodnu apoteku. sad nemam ta dva dana pa rjesavam brzinski i u hodu. ali kao iznimku.

sto hocu reci?
okolnosti uvjetuju puno toga. cokolino ujutro sigurno nije katastrofa.
ali ja sam odlucila drugacije, jer je on meni oznacavao pocetak procesa:
- naviknutost na PREslatki okus- poznajem dovoljno djece koja jedu samo preslatke stvari i sve drugo im je bezukusno. i poznajem dovoljno 5-godisnjaka sa 5 plombi u ustima.
i onda to krene sve dalje i dalje. necemo piti vodu jer je bezukusna.
pitala sam tete u vrticu zasto pored vrca vode uvijek ima i vrc soka- odnosno sirupa razrjedenog vodom. one mi kazu: puno djece odbija piti vodu. a zedni su.
ne razvije se onaj fini prirodno osjet za fine i delikatne arome prirodne slatkoce bundeve mrkve, psenicnih klica, voca i slicno..

naravno da to ne mora tako biti. i sama to vidis na primjeru svoje djece.
ali na nekoj drugoj djeci, vidis da bas krene u krivom mjeru.
ja sam zeljela objasniti zasto cokolino MENI kao svakodnevna hrana nije bio prihvatljiv. i cura je narasla velika i bez njega.