A mozda da nam Riba26 kaze malo vise:
- npr. u koje doba godine je godisnjica, i u kojim klimatskim krajevima zivi (nije bas isto lika usred zime i dalmacija po ljeti za ideje)
- da li ima veliki vrt i/ili kucu u kojoj voli puno gostiju ili voli neki restoran
- da li su crkveno vjencani (pa je moguca obnova zavjeta u crkvi) ili nisu neke formalne vjere (ili cak nikakve) pa je sve prepusteno njihovim idejama
- ...
Pa bi mozda se netko i sjetio konkretnih prijedloga...
(Ontopic svadbi i vjencanja - mi smo imali minimalni broj uzvanika (najuza obitelj) na rucku i to radni dan. A godisnjice... prve se on nije sjetio, druge se oboje nismo sjetili, trecu i cetvrtu sam se "sjetila" ja jer imam reminder u mobitelu. Sad ce peta i mislim da je maksimum koji ce on dobiti opet kutija bajadera, a ja samo pusu jer se on opet nece sjetiti. Nikako da odemo na bracno putovanje, ovim tempom mozda za 10-godisnjicu nesto organiziramo...)
pucanje postoji već dugo u hrvatskim svadbenim običajima. ispočetka se pucalo bičem,općenito se stvarala što veća buka,a sve u svrhu tjeranja zlih sila (općenito se vjerovalo da su ta prijelazna razdoblja u čovjekovom životu-samo rođenje djeteta,babinje,vjenčanje i na kraj smrt vrlo podložna djelovanju zlih duhova).
kad su na selo stigle prve puške,pucalo se iz njih,poslije pištolji itd.
dakle, država nam prepuna kršćana,a praznovjerja i ostataka politeizma na svakom koraku,bilo u ruralnoj,bilo u urbanoj sredini.
ovo o bacanju na koljena na Juru i Bobana ne bih ni komentirala. dosta mi je bilo prije tri tjedna vidjeti na što žile režu zagrebački maturanti 2012.godine...
zasad skulirana,vrlo slično mislimo/pišemo!(jedino ja za svoje vjenčanje nisam utekla iz ureda,ali je bilo za ovdašnje uvjete potpuno off)
hvala na info,nisam znala da su pocetci vezani uz tjeranje babaroga...
a sto se tice mene,vjerojatno ima nesto i do roditelja,moji su se prije 30 i kusur godina posli vjencat samo sa kumovima bez pompe a stari mi jos babu (svoju punicu) nije bio ni upoznao...revolucionarno za ono doba....moj se djed (njegov otac) jaaako naljutio jer je za sina jedinca imao drugacije planove....
a sto si ti to napravila,mozda mi das ideju?![]()
Skulirana, a da kao i ja podjes na Mljet u crkvicu na otocicu Sv Marije?
Nas je 10 bilo na vjencanju ( ukljucujujci snimateljicu, fotografkinju, svecenika i lokalnog psa koje zivi na otocicu).
2 dana divote, kupanja, intime, dobre hrane- i najvaznije- no stress![]()
da znas da ste mi pali vi na pamet,znam da je bilo nesto malo i slatko....we'll talk more u sub!)))
Naše vjenčanje je bilo malo (20 ljudi), jer ne volimo sve te velike pompe, ali ne mogu reči da su mi velika vjenčanja ružna, bila sam baš na lijepima. Jednostavno to nije za mene (nas).
Ljubav nema granica i ona ih ne poznaje.
Što god željeli napraviti, bilo obnoviti zavjete ili nešto drugo slično, predivno je, dokle god dolazi iz srca dviju osoba koje se vole.
Ja i MM htjeli smo malo vjenčanje samo sa kumovima i roditeljima. Nažalost uz prijetnju da će nas se odreć ako se ne učini "pir kako spada" upleli su se roditelji i taj dan koji je trebao biti naš postao je njihov. Zato umjesto godišnjice braka sklonija sam obilježavanju datuma kada smo se upoznali...
kad sam bila mlada u onoj groznoj državi, išla sam po svadbama koje su se dijelile na 2 tipa :- tipično gradska ( tj malograđanska) i tipično selska.
ni na jednoj od njih nije bilo lomljenja stakla, pucanja itd. bilo je preseravanja , ofc
e onda je došla demokracija, pa su se smiješale malograđanske i selske ,pa imamo to što imamo, kubure, staklo, kafanu na balkanu i ostali kolorit
ajme, ja sam bila samo na jednoj "narodnoj"svadbi preko 400 ljudi , bilo je pitoreskno, ali više je ličilo na neki skup na velesajmu nego na krš i lom koji opisujete. U krugu gdje se ja krećem veće je čudo uopće se vjenčati, a imati svadbu rijetkost. Svadba od 60 ljudi je ludilo, najčešće je to neka večera za roditelje i braću i eventualno tulum za prijatelje, iako u voim godinama to bude više kao neki koktel nego zabava.
Pa šta fali ijujukanju na slavonskim svadbama? Ok, to lomljenje čaša mi je glupo, nikada ne radim i toga se klonim, ali to je dio običaja.
Pa i čaga na stolu! Tko voli nek izvoli, šta kome smeta?
Meni jedino idu na živce te fašistidno ustaške pjesme koje s mojim krajem nemaju veze, a opet se provuku. To mi je fuj i to ignoriram.