Nemam predrasude prema sportovima,osim,što,kao i svaka majka valjda, želim zaobići sportove s većim postotkom izljeda.Mi bi najradije nešto u bazenu,al nam nije u blizini.
Jole,golf odpada jer,em ga nemamo u našem gradiću,em malac nema apsolutno nikakve želje.
Osim toga,treba nešto gdje se može fizički dosta iscrpiti,ono,da se pošteno iznoji.
Borilački mislim da su dobri jer je baš naglasak (tako sam bar čula,iskreno,ne znam skoro ništa o niti jednom

)
na odnosu duha i tijela.Postavljanje i poštovanje granica vlastitog i tuđeg prostora,jačanje samopouzdanja,
rad na unutrašnjoj snazi i samosvijesti. To mom djetetu treba.On je toootalni ekstrovert,kolerik.
Eksplozija u sekundi,što na umu to na drumu-tip.
Naravno da mi kao roditelji u suradnji s našom predobrom tetom iz vrtića jako radimo s njim i veliki je napredak u smjeru kontrole i poštovanja autoriteta (autoriteta u pozitivnom smilsu riječi).
Vjerujem da mu sport vođen dobrim trenerom u pozitivnom okruženju može samo pomoći.
MM i ja smo tek u zreloj dobi spoznali kolike rupe imamo zbog toga jer se nikad nismo bili "sportski" tipovi.
Zato je naše dijete sušta suprotnost i njemu je cijeli dan samo sport na pameti.Ravnoteža u svemiru.
