 |
|||
Ja bih dodala da je ovo sve točno, ali si ispustila najvažniju stvar (a to je i tema topica): žene su prije bile puno češće financijski, odnosno materijalno ovisne o muževima pa rastava nije dolazila u obzir. Nije im to ni padalo na pamet kao mogućnost, kako god teško bilo i što god trpile. Zemlju su u prvom redu nasljeđivali muški potomci, a žene samo iznimno, ako nisu imale braće. Trpile su jer nisu MOGLE drugačije, a ne zato što ne bi htjele drugačije.ana.m prvotno napisa
pa to da nije bilo razvoda nema veze s kvalitetom brakova
ima veze s povećanom kvalitetom života-neprihvaćanjem manjeg od dovoljnog.
Naravno da nema veze s kvalitetom brakova. Nisam to niti napisala.
Moji deda i baka su bili u braku preko 50 godina (dok deda nije umro). U svoje 34 godine ja od nje nisam čula jednu jedinu lijepu riječ za tog čovjeka. Za njegovu familiju. Za bilo što što ima veze s njim. Imam traume od nje još iz djetinjstva od njenog pljuvanja po njemu. One je bio pijanica, ovakav i onakav (nije ju tuko, samo je jako volil piti). Ona je bila patnica i potratila život na gorčinu i muku i pitam se što se nije rastala. I kakav je to život ostavila?
Današnja žena bi se najvjerojatnija rastala i pobjegla od takvog života, ja znam da ja bi!
X
Prije je bilo manje razvoda, ali je bilo više nesretnih ljudi i obitelji. I danas znam neke koji žive a da godinama ne razgovaraju sa supružnikom (ne mislim da razgovaraju samo površno, nego baš ni riječi), da su se razveli to bi kao bio propao brak, ovako je valjda uspio. Danas se ipak više ljudi, a pogotovo žena, usudi pomisliti "ja zaslužujem bolje od ovoga", mislim da je to postalo popularnije, a ne rastati se samo po sebi.
Inače, mislim da tu vrijedi ona Tolstojeva o nesretnim obiteljima i da se raspadnuti brakovi nikako ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Vjerojatno je sve što ste gore navele točno za neke ljude.
"Bijeda na vrata ljubav kroz prozor"- narodna poslovica
I onda se vidi kakav je brak, jer ako nema strpljenja, razumjevanja, a strast ispuhala iz sobe, kuku oboma.
MM i ja smo zajedno odrasli(u braku smo ja od 20.a on od 23.)i sve što imamo zajedno smo stekli, nešto smo čak i dobili, ja od svojih, od od svojih. Ali kod nas je sve zajedničko, i radujemo se mjesecu kada onoi drugo može ispuniti neki svoj, posebni ćejf, koji košta, npr, MM je kupio jednog ljeta sebi mali motor, a ja sam druge godine upisala postdiplomski koji poprilično košta. Doduše, mi smo od početka braka krpili kraj sa krajem, vazda u minusu, ali je svaka godina bila bolja, tako da se sada samo sjećamo tih vremena, sa nekim osjećajem sreće kako smo imali snagu pregrmiti sve skupa. I zato smo naučili štedjetei, jer nikada ne znaš kako ćeš osvanuti a kako omrknuti.
Danas odmah mladi parovi hoće stan, hoće auto ko kod komšije, što skuplje i jače, svi markirani, kuhinje ugradbene po najmodernijim mjerilima, tepisi skupi, izlasci u restoran bar par puta sedmično i naravno, bar jednom godišnje inostranstvo. Kod nas je i danas, kada dobro živimo, sve skromno, i u granicama klase u kojoj živimo. Pa ne možemo mi zarađivati 18.000eura godišnje a voziti auto od 40.000eura, jer mi uzt auto, koje btw luksuz, potreban i stan, i hrana, režije i svašta nešto.
Mi se sigurno nećemo rastati radi novca, oboje smo osjetljivi na izdaje bilo koakve prirode.
naravno. ali nije to razlog rastave. eto ti holivuda, svi puni, a svi rastavljeni. netko je gore primijetio, novac ti je, kad ga nemaš, zajednički neprijatelj. dok razmišljaš o tome kako platiti režije, nećeš razmišljati o tome jeste li stranci, niste stranci, hoću li ikad više osjetiti leptiriće, jedan je život, blabla. ne, ne bih rekla da novac uopće ima ikakve veze s rastavom.
uopće, kad malo razmisliš, fakat je teško ostati u braku. nekako se čini - nelogično
i ono što vidim oko sebe, baš ta riječ - zajedničko, drži brakove koji se drže. zajedničko stvaranje života, zajednička imovina, zajednička djeca, zajednički pas, zajednički hobiji, zajedničko slobodno vrijeme... ako nema tog zajedničkog, malo po malo, i brakovi temeljeni na najvećim ljubavima se raspadaju.
potpisujem
Milsim kad ima novca sve se lakše podnosi. Međutim, veća bračna kriza je kad dođe dijete nego da li su prije braka živjeli skupa ili ne, dijete sve preokrene, prioriteti se mijenjaju i neki to podnesu bolje neki lošije, a neki nikako.
S novcem je sve lakše, ali nije dovoljno.
P kad se ima love svatko može uživati u svojim guštima, kupiti si što poželči, izaći ovamo io onamo. I sve je lako ako si ljudi inače nisu baš najnaj. A takvi isti brakovi ako se nema love, kad se moraju puno družiti doma jer ne mogu na ljetovanje, ne mogu si priuštiti svašta nešto nego se moraju "trpiti" međusobno, uvide da to nije ono što ih čini sretnima i logično je da se rastanu.
I mm i ja smo zadovoljniji kad se ima, mada se uvijek nekaj krpa i radi za osnovne stvari, ne za nikakve hirove.
Ali i kad se nema baš, mi stojimo skupa, nije da nema on ili nemam ja, nemamo oboje. I mi smo isto tako krenuli od nule, jedva nešto malo dobili za početak i sve gradimo i postižemo skupa.
Hm, onda se imućni ljudi ne bi rastajali, a nije baš tako.
Pače, možda se čak i lakše rastanu jer nema financijske prepreke za to.
uz ovu temu meni se nadovezuje i tema odvojenih "kasa" u braku. O tomew smo vec raspravljali, znam da toga ima sve vise i vise. Recimo, ja ne kuzim kako takvi brakovi prezive financijske krize. Jer, ako ne zelis dijeliti dok oboje imate i prebrajas svaki racun, kako ces dijeliti kada jedan ostane bez place ili s puno manje prihoda?
X
mislim da lova moze biti samo katalizator. ili akcelerator.
S ovim se mogu složiti. Ali nije onda nedostatak novca kriv za razvod, nego je isti samo pokazao prave probleme u braku.
Ma no, da, to je pjesnik i htio reći.
Tema novca je po mom mišljenju među tri najvažnije u vezi između partnera. Ako se tu ne slažu to se nekako prelijeva i na ostala područja u životu.
Mi svi ponesemo određena uvjerenja o novcu iz roditeljskog doma, i to proširujemo dalje u životu, ako se stavovi o novcu ne podudaraju potrebno je puno truda, strpljenja i osvještavanja da bi te razlike partneri premostili.
Čitam odličnu knjigu "Milijunašev um" u kojoj autor navodi da ga je neslaganje u vezi novca gotovo koštalo braka sa ženom, iako su se u ostalom i više nego dobro slagali.
MM i ja imamo gotovo identične stavove o novcu i trošenju, i veliki mi je gušt stvarati i graditi skupa, novci su svi zajednički i oboje smo skloni štednji, nekad moramo jedno drugo nagovarati da si kupimo nešto za svoj gušt. Teško mi je zamisliv zajednički život gdje svatko drži svoju plaću i žive više kao cimeri na faksu nego kao partneri, a toga sam vidila puno.
apsolutno točno. zajedničko je ključna riječ.naravno. ali nije to razlog rastave. eto ti holivuda, svi puni, a svi rastavljeni. netko je gore primijetio, novac ti je, kad ga nemaš, zajednički neprijatelj. dok razmišljaš o tome kako platiti režije, nećeš razmišljati o tome jeste li stranci, niste stranci, hoću li ikad više osjetiti leptiriće, jedan je život, blabla. ne, ne bih rekla da novac uopće ima ikakve veze s rastavom.
uopće, kad malo razmisliš, fakat je teško ostati u braku. nekako se čini - nelogično
i ono što vidim oko sebe, baš ta riječ - zajedničko, drži brakove koji se drže. zajedničko stvaranje života, zajednička imovina, zajednička djeca, zajednički pas, zajednički hobiji, zajedničko slobodno vrijeme... ako nema tog zajedničkog, malo po malo, i brakovi temeljeni na najvećim ljubavima se raspadaju.
kaže se ako parovi nemaju minimalno 50% zajedničkog (u svakom smislu) brak/veza će se raspast kad tad.
mislim da je cvijeta ljepše rekla ono što ja mislim
nije sve ali puno toga je
O šoldima mislim da su dobar sluga , ali loš gospodar....nešto slično kao u onoj poslovici s vatrom...
Doduše, volimo imati dobrog slugu na raspolaganju
slažem se
samo puno toga je lakše kad imaš šolde
npr. lakše se podnosi bolest
lakše se odlučuje na rstavu, lakše je općenito
a lakše i zaboraviš na prave vrijednosti, i to je istina nažalost...
flopice, slažem se, zaborave se prave vrijednosti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom