ono sto se vec godinama redovito dogadja u vecini nasih rodilista i velikoj vecini nasih rodilja je naprosto - tuzno.

uvjeti rada medicinskog osoblja tome nisu krivi. nemaju svi idealne uvjete rada ni na drugim mjestima (ne samo u medicinskoj bransi) pa svoj posao obavljaju korektno, posteno i s dostojanstvom. ne bahate se na svoje poslovne partnere ni na musterije/korisnike usluga/kupce...

cinjenica da sve mi koje smo imale iole "dobar" porod za to zahvaljujemo sreci, slucajnosti i rasporedu zvjezda na nebu u trenutku radjanja dovoljno govori samo za sebe...

cinjenica da sam nebrojeno mnogo puta cula zene koje su rodile da ih je strah slijedeceg poroda zbog onog sto su u rodilistu dozivjele - govori jos i vise

meni nema tuznije stvari nego kad majka kaze da ju je strah, da odgadja sljedecu trudnocu, da ne zeli vise u rodiliste zbog - nekoliko sati koje je tamo provela i koje su joj toliko ostale u zlu sjecanju

od sveg onog vremena koje je potrebno da se stvori nova osoba - od pokusaja ostvarivanja trudnoce, od trudnoce same, od cijelog djetinjstva i odrastanja, od tog perioda koji ce nam u zivotu oduzeti najvise vremena i priustiti najvece radosti - kad se iz toga izdvoji taj tako mali dio vremena - koji je tako kratak u usporedbi s cijelim putem sto ga ta mala mrva prodje od nase utrobe do mature - to je za mene znak da u nasim rodilistima nesto jako jako smrdi, da su nekome prioriteti jako jako krivo postavljeni, da tu treba hitno i drasticno mijenjati stvari...

i jako sam ponosna na to sto sam dio ove male bodlje koja gura i bocka i trudi se da se uvjeti promijene, da se prioriteti posloze kako logika stvari nalaze, da se dogodi da zena u rodiliste ide s osmjehom na licu i da je i tamo doceka osmjeh, da najintenzivniji sati u zivotu svih roditelja budu ujedno i najljepsi bez ruznih sjecanja... ponosna sam sto sam - roda.