Ajme koliko vi imate kazalista... aaaa

Ja sam gledala nedavno Tramvaj zvan ceznja od nekih Dubrovcana. Najdraze mi je tu bilo gledat glumca na istim onim daskama na kojima je glumio prije 20+ godina s mojom najboljom prijateljicom u srednjoskolskoj glumackoj grupi. A predstava teska... iako sam citala/gledala film/vise predatava - uvijek nekako zaboravim koliko je to tesko djelo.

Gledala sam i U malu je usa djava. Mislim da je vecina publike izasla iz kazalista s "kao da je predstava o mom djetinstvu". Lijepo, toplo, njezno, i veselo... al s neiozostavnim osjecajem ce ono neizbjezno ipak oduzeti svu tu nevinost.