Što rade dok su na školskim praznicima?

[Peterlin]

potpuno te razumijem i suosjećam, mojoj maloj je isto kao tvom v.
od dvije curice s kojima se inače u slobodno vrijeme druži, jedna bude cijelo ljeto u šibeniku kod bake, a druga veliku većinu. nemam je gdje poslati, u gradu nema šire ni uže familije, nismo u tramvajskoj zoni da sama može otići na neku od radionica. iako je u višim razredima oš, iz našeg mjesta u drugi kraj grada potpuno samoj bi joj to bio itekakav pothvat, a meni silna briga - koju bih ja zatomila da ona ima želju izlagati se višesatnom taljiganju javnim prijevozom i nepoznatoj djeci.
bilo kako bilo, ove godine prvi puta nakon dugo godina nije sama jer joj frendica zbog obiteljskih razloga nije otišla na cijelo ljeto k baki.
igraju se, jedu, borave po cijeli dan skupa. stariji sin ili ja ih odvezemo tu i tamo na bazen, jarun, u kino, u meki na sladoled, ali to funkcionira jer su si društvo jedna drugoj.
kada dijete ima pored sebe jednog jedinog prijatelja za igru, to se ne da usporediti. mogu se ja angažirati 100/h u želji da joj razbijem monotoniju i organiziram zabavu, ali ja sam mama, 3 mjeseca bez društva vršnjaka je nepodnošljivo i roditelju i djetetu. roditelju, jer je svjestan da može dubiti na glavi, ali društvo vršnjaka ne može nadomjestiti. skroz mi je lako sad pri duši kad ih vidim gdje leže na podu jedna pored druge i "dosađujući se" ravno 5 minuta dok ne smisle što će slijedeće, to je zdrava dosada i to je dosada o kojoj priča cvijeta. ali ja svjedočim i onoj o kojoj priča saša, na žalost. i jamčim vam da sve radionice ovog svijeta ne mogu zamijeniti jednog jedinog prijatelja.

Ovo je debela istina.

Moji su dvojica s minimalnom dobnom razlikom, a opet - nije neko sretno rješenje.... Imaju svaki svoje društvo koje se već razišlo, mlađi je odgulio upise u srednju školu, ali more nam je dostupno maksimalno 2 i pol tjedna u raznim kombinacijama (tjedan dana radionica i još desetak dana s nama). Nemamo rodbine kojima bi ih mogli poslati, ne žele više ići baki i dedi na dulje vrijeme upravo zato jer im je u provinciji dosadno i skučen je prostor, pa se snalaze kako znaju i umiju.

Sad je puno lakše nego prije par godina, jer su veći i mogu si sami naći neku zanimaciju, ali baš vidim da im fali društvo vršnjaka. Imati brata za društvo nije isto kao imati prijatelja na raspolaganju. Ali ne žalim se, mlađi sin je donedavno radi upisa imao kompletno društvo na okupu, haračili su po bazenu i kvartu danima. Stariji im se teško pridružuje jer bi radije društvo nekog starijeg od sebe, a ne mlađeg. On će se radije pridružiti mm-u pa oni provode slobodno vrijeme zajedno, ali to ne rješava problem praznih dopodneva. Da ih skinem s ekrana, jučer sam im predložila enigmatiku i to je dobro prošlo - križaljke, sudoku, mozgalice... Zabavno je, a držiš olovku u ruci. Ako već jesu na ekranima, gledam da bude nešto kreativno (mlađi skenira bakine stare klasične fotografije pa ih prerađuje u video format, stariji ima demo verziju chief architecta s nekog bug-ovog cd-a i zabavljaju se).

Uostalom, već je više od mjesec dana praznika prošlo. Ide vrijeme....