Zivim u turistickom mjestu i duga, duuuga slobodna ljeta su najbolji dio djetinjstva i mladosti djece.
Vec sa 8-9 godina su po cijeli dan na plazi, djece kao u prici, pa stignu "Purgeri", sklapaju se prijateljstva, dani, veceri,a s odrastanjem, i noci,su posve ispunjeni.
Ovo potpisujem s razlikom da sam ja odrasla u turističkom mjestu a sad su moja djeca ti purgeri koji dođu na ljeto.

Došla sam zapravo napisati da je iz perspektive moje djece slika sasvim drugačija, oni mi tvrde da su "svi u Zagrebu" i njima se uopće ne ide na cijelo ljeto negdje jer tu je ekipa. Baš mi je čudno da je drugdje bitno drugačije.
U lipnju nakon kraja školske godine su izlazili i družili se, iako im se unatoč dostupnosti društva često i nije dalo, prevagnuli bi ekrani.
Zatim smo bili na godišnjem odmoru obiteljski, došli u Zg na dan i pol (od čega su pola vremena proveli vani s ekipom) da bi danas otišli kod bake i dide.
Svjesna sam da je velika, velika blagodat imati bake i djedove koji mogu i žele provesti neko vrijeme s unucima, imaju vremena, volje i zdravlja za to, i da je to divan način provođenja ljetnih praznika koje će klinci pamtiti cijeli život. Moji još uvijek žele ići kod baka i djedova, ali svjesna sam da će to trajati još koju godinu i neće im se to više dati.
Kod nas je zastupljen trokut Istra-Dalmacija-Slavonija i svuda vole jednako ići, nije djeci nešto posebno bitno da su na moru, barem mojoj djeci.
No da su ovdje ja uopće nemam dojam da bi im bilo dosadno. Kritične su (roditeljima) one dvije-tri godine otkad krenu u školu pa dok ne postanu dovoljno samostalni i veliki da mogu biti i negdje ići sami na redovnoj bazi. To se slažem da je teško premostiti. Ali kad preskoče tu fazu, da nemam raspoložive bake i djedove izvan Zg bili bi tu i ništa im ne bi bili predugi praznici. Moram priznati i to da MENI puno znači to vrijeme kad su oni ljeti kod baka i djedova, to mi je bolji godišnji odmor od godišnjeg odmora.