ok, moje ima 6g pa je bilo s njom lakse. mozda. no mozda i teze. iako ne trebam s njom trcati, jurcati, davat joj piti, brisat joj dupe, ona ne prestaje s pitanjima, zahtjevima, kuzi da fizicki sada nisam samo njena, no ne kuzi da nisam ni psihicki i da ne mogu uvijek biti joj na raspolaganju odgovarati joj na pitanja ili ju slusati sta prica. naprosto je to prezahtjevno dok beba na sisi place. ili jednostavno od dreke ne cujes.

ja nisam za razdvajanje iz vise razloga- jedan je da dijete treba od pocetka sudjelovati u promjenama, ono je jednak dio obitelji kao i mama i tata. zamislite da tatu saljete nekamo
s druge strane, tako se ostvaruje kontakt, bliskost, povezanos.
moja je dosla isti dan u rodiliste. dosla su i djeca od 2-3 godine mojim cimericama.

odvajanje i slanje djeteta, narocito ako dijete to ne zeli, a vecina ih ne zeli i pocinju pokazivati promjenu ponasanja jos za vrijeme trudnoce, moze negativno povezati s dolaskom bebe, odnosno bebu kriviti za to sto je ono "poslano" nekamo. takodjer da je beba sad "ukrala" mamu i tatu.

ono sto je meni bilo bitno je da je muz bio fokusiran na stariju. on je sve hendlao oko nje i davao joj svu mogucu paznju.
pomoc oko kuhanja i pranja mi ovog puta nije bila potrebna.
je oko usisavanja :D