Odlucila sam kratko opisati svoje iskustvo dojenja jer je bilo izrazito neproblematicno. Ovdje se moze puno toga procitati o problemima pri dojenju (sto je naravno dobro jer zenama treba pomoc kad je frka), ali nema puno toga o tome kako moze biti dobro. Sjecam se da sam u trudnoci bila pomalo zabrinuta oko dojenja jer sam procitala hrpu prica o ragadama, upalama i inim teskocama.

POZIVAM sve koji nisu imali problema s dojenjem da se jave, da smirimo trudnice koje ovo citaju.

Rodila sam u Petrovoj, tako da sam ona prva tri dana dobijala Filipa svaaka tri sata. To je bio jedini period kad mi je dojenje bilo problematicno. Ucila sam kako ga staviti na sisu, a problem je bio u njegovoj nemotiviranosti za dojenje-jer mi je dolazio vec sit.

Od kad smo dosli kuci nije bilo nikakvih problema. Vec prvo dojenje, sat vremena nakon dolaska kuci, je bilo uspjesno. Cim je on poceo zijevati i vuci sve je krenulo kako treba.
Nisam imala ni jednom mastitis, nadam se da necu ni imati (jos dojim). Nikad nisam imala ragade. Bradavice sam mazala samo svojim mlijekom, mozda dvaput zagrebackim melemom-kad bi bile vise osjetljive na dodir. Izdajala sam se samo u rodilistu, nakon toga vise ne. Tu i tamo sam znala malo izdojiti prvih dana, dok se nije uspostavio ritam ponude i potraznje. I sada je sve super. Ima zube-ne grize cicu.

Sto se meni cini vaznim za ovako uspjesno (i bezbolno) dojenje?
1. od prvih dana ne izdajati se do kraja-samo se izdojiti toliko koliko je potrebno da napetost popusti. Ne izdajati se ako nije nuzno.
2. nauciti pravilne polozaje za dojenje (Hvala Rodinoj radionici o dojenju)-posebno u pocetku, sad dojimo u svakakvim polozajima, ali sad smo vec oboje totalna iskusnjava,
3. ne pocinjati s dojenjem dok polozaj na dojci nije pravilan,
4. biti skuliran i spreman na puno lezanja-sto se i preporuca u babinju, a kako tako maloj bebi nista ne smeta moze se usput citati, gledati tv i sl.