kad su bili manji skupljale su zvjezdice i nagrade tipa ovog što piše kam, ali sad više ne. Navikli su da je to normalno da svi nešto rade. To mi je zapravo najdraže što smo postigli da im je neugodno buljiti u TV dok se oko njih rinta. Ok ako su umorni ili imaju druge obaveze, ali inače je svima ljepše obaviti što se ima pa se zabavljati. Recimo ako svi posrpemimo od ručka i pustimo perilicu zajedno gledamo neki dječji film ili kartamo ili čitamo svi, svatko na svojem krevetu. A u stanu tišina. To je za mene sreća