Odnos prema dječacima vs. odnos prema djevojčicama

[vertex]

Primjećujete li kako ljudi u vašoj okolini različito tretiraju dječake i djevojčice?
Ne mislim samo na suptilno ili otvoreno usmjeravanje prema muškim/ženskim igračkama i aktivnostima, nego i na jednom dubokom emotivnom nivou. Sve mi se više čini da je dosta rasprostranjena i duboko ukorijenjena ideja o "dobrim djevojčicama" i "zločestim dječacima". To se i u školi često vidi, taj drugačiji kriterij za djevojčice i dječake.

Ima više aspekata ove teme koji me muče, neki samo načelno, a neki i osobno i zapravo već duže mislim otvoriti ovu temu. Sad me potakla priča jednog kolege iz razreda njegovog djeteta (petaši) gdje su dva dečka bila optužena i pozvana na red (pred svim roditeljima, usput) zbog agresije na dvije curice, iznapadana od roditelja tih djevojčica, da bi se ispostavilo da su obojica zapravo reagirala na ono što su djevojčice njima napravile. Radilo se o fizičkoj agresiji s obje strane, tj. sa sve četiri strane.

Rekla bih da ljudi općenito a priori smatraju da se curice ne obračunavaju fizički, što nije istina. Iako bih rekla da ipak rjeđe pribjegavaju fizičkoj sili. Nadalje, često se smatra da su curice puno osjetljivije od dječaka, što jednostavno nije istina. Usljed toga, vidim roditelje djevočica koji se ne libe biti jako grubi prema muškoj djeci iz svoje okoline. Da se netko tako obrati njihovoj curici, doživjeli bi fras. Ali, kao da smatraju da je to ok i da se sa dječacima tako može.

Da se ne zapetljam previše, sad ću stati s postom. Ali ima toga još.
Naravno, sigurna sam da i ženska djeca imaju svoje specifične probleme. Ja sam ipak puno dulje mama dječaka, skoro 10 godina mama samo dječaka pa sam imala dosta prilike primijetiti ovakve stvari. I zapravo, otkad imam i curicu, još manje razumijem te stalne komentare: Curice su sasvim nešto drugo, zar ne? Pa, ne, ne primjećujem zasad da je to nešto sasvim drugo, dapače.

[tanja_b]

Primjećujete li kako ljudi u vašoj okolini različito tretiraju dječake i djevojčice?
Ne mislim samo na suptilno ili otvoreno usmjeravanje prema muškim/ženskim igračkama i aktivnostima, nego i na jednom dubokom emotivnom nivou. Sve mi se više čini da je dosta rasprostranjena i duboko ukorijenjena ideja o "dobrim djevojčicama" i "zločestim dječacima". To se i u školi često vidi, taj drugačiji kriterij za djevojčice i dječake.

Dok mi sin nije krenuo u školu nisam primjećivala te razlike.
U školi su ove ideje zaista duboko ukorijenjene. Iznenadila sam se, u razgovorima s učiteljicama, koliko to uvjerenje probija iz njihovog načina razmišljanja.

[Bodulica]

Slažem se s tobom jer sam i sama kao mama dječaka i djevojčice bila svjedokom sličnih predrasuda.

Najviše je do izražaja to dolazilo u OŠ gdje je favoriziranje djevojčica bilo toliko očito od strane nekih prosvjetnih radnika da mi je to još dan danas jednako nevjerovatno.

Kasnije je sin upisao srednju školu sa 100 % muškom populacijom i tek tad su neke njegove osobine i kvalitete postale zamijećene i priznate. Žalosno, ali istinito...

Međutim, često sam i ja sama dok su bili mlađi upadala u zamku tih muško-ženskih stereotipa pa mi je trebalo neko vrijeme da shvatim da je moj sin jednako tako, ako ne i više, osjećajan i privržen poput sestre mu. Samo što je našom krivicom ili ne to jako teže iskazivao za razliku od nje koja bi se svima odmah uvukla pod kožu.

[rossa]

Meni i mom bratu su uvijek govorili kako smo zamijenili spol što dođe kao neka potvrda tvoje teze o kalupima. To se provlači kroz cijeli život. Ako imaš više partnera, ti si drolja, ako muško ima veći broj partnerica on je frajer.

[winnerica]

Dok mi sin nije krenuo u školu nisam primjećivala te razlike.
U školi su ove ideje zaista duboko ukorijenjene. Iznenadila sam se, u razgovorima s učiteljicama, koliko to uvjerenje probija iz njihovog načina razmišljanja.

Potpis! Mog sina su u 2. razredu o.š. izmaltretirale i isprovocirale tri curke i izmislile da im je htio rezati kosu, a učiteljica je to sve dopunila svojim poluinformacijama da je tukao curice, vrijeđao ih i na njih (pazi opisa!) trgnuo škare! Dugo smo o tome raspravljali, odlučila sam vjerovati svom djetetu i ispravno sam napravila jer se situacija protegnula na dugo vremena i više instance, a cure su priznale da su one maltretirale - njega.

[rehab]

Baš sam nedavno razmišljala o tome kako me je iznenadio i razočarao odnos okoline kad sam doznala da opet nosim muško dijete. Komentari su redom bili sažaljivi, a nemali broj puta sam čula da ne odustanem dok ne rodim curicu. Svi ti komentari bili su u stilu da ne znam što propuštam s curicama : kikice, haljinice, maženja, pažnju... Ne razumijem, ako moj sin ne nosi kikice i haljinice, to znači da ne uživam u njegovom uređivanju (a upravo je suprotno) ? Ako je muško, to znači da nema mjesta maženju ? A nema dana da se pošteno ne izmazimo, izgrlimo, izljubimo... Ako je muško, to znači da je agresivnije ? Ja sam imala upravo suprotna iskustva otkad je krenuo u vrtić.
Meni uopće ne bi smetalo da mi sva djeca budu muška, i uživam u odgoju svog dečkića (a uskoro i drugog dečkića).

[winnerica]

Rehab, ja sam slično čula u 3. trudnoći, kao: žao nam je, opet curica... Ah, pa to nije važno, vi imate prvo sina ipak!
Onda kad sam rodila 3. dijete sam bila u dućanu s curkama i neki deda se našao pametovati kao; aha, imate 2 cure, nek vam treće bude sin onda! A ja velim da je sin već veliki i da je u školi! Zamisli što mi je rekao: Aaaa, ne vjerujem da imate sina! Da imate sina nebi imali još njih dvije! MoooooliMMM????? Takvu svinjariju odavno čula nisam...

[makita]

Meni stalno komentiraju da su sinovi mirni i divni ko curice _roll_

A iskustva iz škole mi kau da su curice puno opreznije u soc.kontaktima, da se duuuugo premjeravaju i ako ima agresije da je jaka, ukorijenjena i smišljena.

Dječaci dođu i trče, igraju se.

Ovo je bilo kratko i uopćavajuće, al tako se čini da stvari stoje

[zasad skulirana]

Najviše je do izražaja to dolazilo u OŠ gdje je favoriziranje djevojčica bilo toliko očito od strane nekih prosvjetnih radnika da mi je to još dan danas jednako nevjerovatno.
Kasnije je sin upisao srednju školu sa 100 % muškom populacijom i tek tad su neke njegove osobine i kvalitete postale zamijećene i priznate. Žalosno, ali istinito...

Ja bi isto radije birala da me se sikanira u osnovnoj pa da kasnije u karijeri ne budem manje placena od muske populacije,da me se pri zaposljavanju ne pita kad cu i planiram li zatrudnit itd itd....
Mora nekad i muskima bit teze....

[Svimbalo]

Ja se slažem i s vertex i makitom i zs. Ne znam što to govori o meni.

[martinaP]

Ne znam, ovih mojih dvoje 100% potvrđuju predrasude o dečkima i curama. Dečko mi oduzme energije kao da imam 5 cura (ovakvih kakva je Z.). Ali ne mogu reći da je dečko "zločest", samo je živ, bučan, pun energije - netko je opisao dijete kao buldožer - upravo takav.

U vrtiću ne primjećujem da različito tretiraju dečke i cure (osim jedne tete koja ionako nije za rad s djecom). Dapače, više sam puta čula od teta kako su im cure tiše, ali zlobnije.

[Peterlin]

Meni stalno komentiraju da su sinovi mirni i divni ko curice _roll_

A iskustva iz škole mi kau da su curice puno opreznije u soc.kontaktima, da se duuuugo premjeravaju i ako ima agresije da je jaka, ukorijenjena i smišljena.

Dječaci dođu i trče, igraju se.

Ovo je bilo kratko i uopćavajuće, al tako se čini da stvari stoje

Ovoga sam se i ja naslušala o svojim dečkima. Vjerojatno zato jer ne vole nogomet i divljanje. Stariji je razbio koljeno jednom, a mlađi nijednom. Obojica su se od vrtića dobro slagali s djevojčicama, a tako je i danas (budu među rijetkim dečkima pozvanim na ženske rođendane). Nemam pojma, možda je i do odgoja - ja sam stara mama i jako oprezna, pa se to možda odrazilo i na djecu. S druge strane, nemam djevojčicu pa ne znam kako bih se snašla u ulozi roditelja ženskog djeteta, ali nekako mi se čini da ne bi bilo razlike... Više ovisi o karakteru djeteta nego o spolu. Spolni stereotip obično je nametnut izvana.

Uostalom, ja sam cijelu mladost bila "dečkica", družila se s dečkima, bolje se osjećala u muškom društvu nego ženskom (iako sam imala par dobrih prijateljica), a mm je kao i naši sinovi izbjegavao nogomet i divljanje + takav je i danas.

[tangerina]

wow, baš mi je grozno čitati vaša iskustva, to su već ozbiljne stvari.
Mi smo još mali i nismo doživjeli ništa osim onih gluposti tipa "a vidi ga kako je lijep, šteta što nije curica!". A prijateljica je, dok još nije znala spol djeteta, govorila da će, ako je dječak, morat na popravni.

[thaia28]

Baš sam nedavno razmišljala o tome kako me je iznenadio i razočarao odnos okoline kad sam doznala da opet nosim muško dijete. Komentari su redom bili sažaljivi, a nemali broj puta sam čula da ne odustanem dok ne rodim curicu. Svi ti komentari bili su u stilu da ne znam što propuštam s curicama : kikice, haljinice, maženja, pažnju... Ne razumijem, ako moj sin ne nosi kikice i haljinice, to znači da ne uživam u njegovom uređivanju (a upravo je suprotno) ? Ako je muško, to znači da nema mjesta maženju ? A nema dana da se pošteno ne izmazimo, izgrlimo, izljubimo... Ako je muško, to znači da je agresivnije ? Ja sam imala upravo suprotna iskustva otkad je krenuo u vrtić.
Meni uopće ne bi smetalo da mi sva djeca budu muška, i uživam u odgoju svog dečkića (a uskoro i drugog dečkića).

ovako je isto i meni.. ponovo nosim sina i uredno je reakcija okoline kada saznaju: a dobro, bude bilo treće žensko.. ma bitno da je zdravo.. ma ok, i dečki su dobri..

[tanja_b]

Ovoga sam se i ja naslušala o svojim dečkima. Vjerojatno zato jer ne vole nogomet i divljanje. Stariji je razbio koljeno jednom, a mlađi nijednom. Obojica su se od vrtića dobro slagali s djevojčicama, a tako je i danas (budu među rijetkim dečkima pozvanim na ženske rođendane). Nemam pojma, možda je i do odgoja - ja sam stara mama i jako oprezna, pa se to možda odrazilo i na djecu. S druge strane, nemam djevojčicu pa ne znam kako bih se snašla u ulozi roditelja ženskog djeteta, ali nekako mi se čini da ne bi bilo razlike... Više ovisi o karakteru djeteta nego o spolu. Spolni stereotip obično je nametnut izvana.

Hm, nekako mislim da to nema veze s odgojem, nego s urođenim temperamentom. I MM i ja smo dosta mirnog karaktera, a sin nam trči kao da radi na Duracell baterije. Voli i nogomet i pentranje i trčanje - ne divljanje, nego je pun energije koju mora fizički potrošiti, trčanjem ili skakanjem.
S druge strane, u stanju je i igrati se mirno i dobro se slaže s djevojčicama (izvan škole, jer u školi je "sramota" da se dečki igraju s curama i on, koji je svjestan da je to besmisleno, prihvaća pravilo većine). Ta osobina mu je korisna u školi jer još nije upao u kliše "zločest je zato što je živahan", jer je u stanju i poslušati i "stati na loptu". Ali jedini komentar učiteljica na njegovo ponašanje najčešće je kritika: "Sve je u redu, ali... živ je!!!" (na kraju obično shvatim da mu nemaju ništa posebno prigovoriti, nego im ta crta, zajednička mnogim dečkima tog uzrasta, naprosto smeta)

[Anemona]

U okolici sam doživjela komentare muško (užas), žensko dijete (milo cvijeće) koji me užasno nerviraju.
I onda sam doživjela na curićastim dječjim rođendanima kako se to "milo cvijeće" igra "ženskih" igra sa šikaniranjem, podbadanjem, mentalnim igricama,... i ostala šokirana.

Vjerujem da onako općenito postoji razlika u ponašanju curica i dječaka (naravno ima iznimaka).

[Mojca]

U trudnoći dugo nismo htjeli otkriti spol djeteta, pa je svekar zaključio da je sigurno cura, jer da je sin, već bi to cijelo susjedstvo znalo.

[vertex]

Zapravo, problem je (barem) dvojaki. S jedne strane, vidim da zaista postoje ponašanja kojima češće pribjegavaju curice i ona u kojima se češće nalaze dečki. Ali to je daleko od isključivog, puno dječaka i djevojčica je negdje između tih stereotipa, s primjesama jednog i drugog. Međutim, i jedne i druge se često unaprijed trpa u odgovarajuće ladice.

Zatim ovo što kaže tanja, velika fizička živost i nemir, najčešće osobina dječaka, se prečesto percipira kao loša sama po sebi, a mirnoća, češća u curica, kao dobra. Nije to lagan teret, kad ono što jednostavno jesi proglašavaju lošim i problematičnim. Zapravo, to je prava diskriminacija, ista kao po boji kože. I djeci (dječacima) pravi jako opipljive probleme. Tako da, koliko kužim da zs smeta kasnija obrnuta diskriminacija, toliko ne kužim da netko može stvarno mislit da je na ovaj način donekle zadovoljena pravda.

A onda, ovo što Anemona piše. Kod curica su zaista češća takva ponašanja, ali koliko vidim, ljudi često to ne smatraju baš problematičnim. Većina roditelja, kao i škole, burno reagiraju na udarac ili nagurivanje, ali ove mentalne igrice jednostavno puštaju da se događaju i ne uznemiravaju se, valjda ih ne smatraju toliko štetnima. Osim toga, to se događa na način koji ne uznemirava odrasle. Zapravo, rekla bih da je raširen stav da su dobra djeca ona koja ne uznemiravaju odrasle, a zločesta ona zbog kojih odrasli imaju posla.

[martinaP]

... Osim toga, to se događa na način koji ne uznemirava odrasle. Zapravo, rekla bih da je raširen stav da su dobra djeca ona koja ne uznemiravaju odrasle, a zločesta ona zbog kojih odrasli imaju posla.

Ovo smo mi doživljavali od jedne tete u vrtiću (i još uvijek, ali u manjoj mjeri - ali samo zato što sam ja promijenila smjenu pa je sin rijetko u smjeni te tete). Njoj su svi dečki u grupi "zločesti, ona bude zelena od njih na kraju smjene" - to je nažalost citat. Ali ona ništa - ali doslovno ništa - s njima ne radi, ne nađe im neku zanimaciju, i onda se čudi kad joj luduju po hodniku (bila je zima, nisu mogli vani) a ona sjedi i čeka da roditelji dođu. Druga teta, naravno, nema takvih problema.

Meni to njeno njurganje nije problem, ali ako bi takva npr. bila učiteljica koju će imati 4 godine, to bi bila katastrofa.

[Rivendell]

Ja bi isto radije birala da me se sikanira u osnovnoj pa da kasnije u karijeri ne budem manje placena od muske populacije,da me se pri zaposljavanju ne pita kad cu i planiram li zatrudnit itd itd....
Mora nekad i muskima bit teze....

Pratim, jer sam majka dječaka koji uskoro kreće u vrtić. Baš me iznenađuje to što pišete, nisam nikada o tome razmišljala. Ali moram potpisati skuliranu , možda se to sada čini strašno, ali kasnije u životu je itekako lakše muškima...

[Rivendell]

U okolici sam doživjela komentare muško (užas), žensko dijete (milo cvijeće) koji me užasno nerviraju.
I onda sam doživjela na curićastim dječjim rođendanima kako se to "milo cvijeće" igra "ženskih" igra sa šikaniranjem, podbadanjem, mentalnim igricama,... i ostala šokirana.

Vjerujem da onako općenito postoji razlika u ponašanju curica i dječaka (naravno ima iznimaka).

I ovo je na žalost istina. Curice su puno okrutnije u tim psihološkim igricama, samo se to na prvu ne vidi pa se stvara dojam da se ništa ne događa... A kod muških znaš na čemu si iako nisu uvijek najnježniji.

Iako sam majka jednog živog dječaka "na baterije", ne bih se složila da je ta osobina vezana za spol jer imam sestru kojoj u djetinjstvu ni jedan muški nije bio ravan što se toga tiče, ta se penjala na ormar i skakala s njega na koljena i pri tom umirala od smijeha...

[tangerina]

Ne razumijem kako to što je u mnogim stvarima teže ženama/djevojčicama može na neki način opravdavati rodnu diskriminaciju dječaka.
I jedno i drugo je rodna diskriminacija, ko će to izmjerit je li gore što ćeš kasnije (u nekim strukama) imati manju plaću i što te netko neće htjet zaposlit jer očekuje da ćeš ići na porodiljni, ili je gore to što ti ne daju plakati i izražavati emocije?

[Adrijana]

Moja Lara se u školi druži uglavnom s dečkima, a i najbolji prijatelj joj je dečko, s njim i sjedi u klupi i odlično se slažu i satima igraju još nakon škole zajedno. Jel bi po tome ona bile više muškobanjasta? Ali stvarno nije, prava curka je, samo kaže da joj je druženje s curicama dosadno jer nema nikakve akcije...

Za Lovru me jedino smeta kad počne negodovati, rasplače se, vrisne ili sl., onda svi u okolini počnu: Pa zašto plačeš, dečki ne plaču, ne cvili tu kao neka curica i sl. Dođe mi da ih pošaljem na Mjesec. Kad on radi ono što se ne očekuje od njega odmah dobije epitet zločestog, a plakati ne smije niti kad ga nešto boli...

I nisam primjetila u Larinom razredu da se radi razlika između spolova. Sve curice sjede s dečkima, na tjelesnom npr. se sve isto očekuje i od jednih i drugih. Samo su eto curice sklonije stvaranju nekakvih klanova i "tračanju" što moja Lara ne voli.

Ja se prema njih dvoje ponašam jednako. Oni su djeca, a tek nakon toga curica i dečko.

[Storma]

imam dvije cure koje se itekako znaju "dohvatit" (fizicki obracunavati). nakon sto sam ih malo pratila shvatila sam da su to naguravanja ili prepucavanja koja eskaliraju pa ih ucim kako rijesiti neslaganja na drugacije nacine. vise me brinu nacini prepucavanja koja su pokupile vani tipa emotivne ucjene ("ako mi to ne das/ne napravis necu ti vise biti prijateljica/igrati se s tobom") ili suptilnih maltretiranja.
enivej, cesto cujem kako mi je lako jer imam dvije curice a one su mirne. jea, right.
kad je netko kod nas na igranju ili smo vani, pravila i (i nacini djelovanja) su za sve ista neovisno o spolu (vidim da su nekima cudna, jer stajaznam, ma decke se ne treba tjesiti kad padnu i udare se).

[trampolina]

Imam dva dečka i curku, ali je još premala da mogu išta reći iz prve ruke. Sinovi su živahni, uvijek akcija-stabla, sike, nogomet, bicikla, ali se i često igraju nekih 'tihih' igara. Dok nisu krenuli u vrtić uz bagere i kamione vozali su kolica, presvlačili lutke i kuhali. Sad više nema šanse-jasno i glasno kažu da su to ženske igre. A to nisu čuli od mene.
Žao mi je radi toga, objasnim ukratko i idemo dalje; nadam se da se stavovi ipak formiraju prema situaciji u kući a ne onome što čuju u vrtiću.
Sad su i boje počeli dijeliti na muške i ženske

A ono što vidim po razredima je da su curice sklonije pasivnoj agresiji, a dečki su više za bum-tres (fizički ili verbalno) i za 5 minuta gotovo. Naravno, ne svi, nikako ne bih generalizirala ali postoji obrazac. Jedino nisam sigurna koliko je to zbilja u prirodi djece a koliko društveno uvjetovano.

[makita]

Potkrala mi se pomisao da je stanje kasnije u životu i povezano s ovim stereotipima. Možda da se žene manje procjenjuju i odmjeravaju bi imale više vremena za grabit naprijed...

Ali nisam sigurna da se može protiv prirodne, možda urođene osobine stalnog opreza u obrani ognjišta i špilje s potomstvom. Muškarci su bili lovci i morali su "srljati", grabiti, riskirati pa što bude.

[Ifigenija]

Ja sam se dovoljno naslušala o "zločestim" dečkima u školi da me prosto naprosto strah kad ovaj moj krene u prvi razred. Nije zločest, nije divlji, al je pravi dečko, prebrz, prežestok, skače i od sreće i žalosti i interesa i uzbuđenja i razočarenja i kako sam prije već čitala kako su dječaci po pitanju fizičkog reagiranja burniji od curica smatra se da bi škola za njih trebala biti drugačije, malo više aktivnosti i izmaranja - a nije, već sam spremna na ono što su kolegice sa starijim muškim sinovima prošle... nije pošteno i ja bih, da ima, upisala dijete u mušku školu, časna riječ. Da ih tamo neki marinac fino izmori, potuče se s nima ako se biju, a da onda uz sendvič fino rade složene zadatke, jer čisto sumnjam da se s ovim mojim može drugačije, a da njemu to bude fora.

A morat će prema ženskom standardu i to mi je očajno, ali je tako. S druge strane, ta fizička snaga koju dečki manifestiraju i je pogibelj za društvo i ja skroz razumijem taj poriv da se te dečke kroti i da se čuvaju te curice, mislim da tu ima i nekog nagona, a bez promišljanja roda i spola. Jer ako ne ukrotiš sa 8, sa 17 je to terminator...

A i da su curice gnjavatorice i podmuke spletkarošice kad im se dopusti - i to se slažem. U biti se sve slažem, i eto, čekam da vidim kako će to biti u školi...

[babyboys]

meni se kosa na glavi digne kad me pitaju što nosim, pa odmah dodaju - sad bi htjeli curicu, jelda? - kad kažem da bi ja ipak dećka, komentari su blago rečeno nebulozni. uz dodatak - ma ne znate vi kako je s curicama divno i lako. yeah, right. a oni ne znaju kako je meni s dečkima (mojim) divno i lako.

[Hernan]

Ja sam mama dječaka, i primečujem te razlike, pogotovo jer je moj dečko jako živahan, glasan, razigran, radoznao. Nije naslian, ali je plačljiv... i s druge strane ima jako karakter, ZNA ŠTO ŽELI.
Mišljenja sam da je svako dijete jedinstveno, bio dječak ili djevojčica i svakome treba pristupiti na poseban način.
Mene više od toga mući što danas primječujem da se roditeljima, zapravo od roditelja puno traži, mislim na okolinu, i tako reći nameće savršeno roditeljstvo, a s druge strane nailazim na netrpeljivost okoline, kao da neki ljudi su zaboravili što je to biti dijete.
Sve u svemu, ignoriram negativno i idem naprijed s mojim stavom.

[Elly]

Moja Lara se u školi druži uglavnom s dečkima, a i najbolji prijatelj joj je dečko,
i odlično se slažu i satima igraju još nakon škole zajedno. Jel bi po tome ona bile više muškobanjasta? Ali stvarno nije, prava curka je
Samo su eto curice sklonije stvaranju nekakvih klanova i "tračanju" što moja Lara ne voli.

I kod nas je ovako, jedina razlika je to sto kod nas svaka 2 tjedna svi mijenjaju klupe po nahodjenju nastavnice.
E. ima nekoliko muskih prijatelja s kojima se odlicno slaze (u razredu i nevezano za razred, vezano za kvart), ali ima i najbolju prijateljicu (iz razreda), i dio je jednog, srecom ponasanjem pametnijeg, klana. Po pricanju nastavnica, taj klan je vrlo popularan, pa me to i nije veselilo, no upoznala sam curice koje ga cine malo bolje, i srecom, igre su im zanimljive i pametne.
Jedno vrijeme mi je davala do znanja da je prijateljstvo s jednim od deckiju iz razreda uzrokovalo da ju druge curice (koje nisu dio tog zenskog klana) zafrkavaju. Medjutim, nije se dala - prijatelj je prijatelj.

Ovdje je jos uvijek jako izrazeno musko-zensko odvajanje (generacija roditelja s cijom djecom moja ide u razred je imala iskljucivo muske/iskljucivo zenske razrede), uvrijezeno je nekako u generalno ponasanje te generacije, koja reagira komentarima u najmanju ruku 'cudno' na musko-zenska prijateljstva, vjerojatno to prenose i na djecu pa otuda takvi komentari.

Mislim, E. ce s jednakim gustom praviti ogrlice u drustvu prijateljice, kao sto ce igrati stolni nogomet s prijateljem. I to me beskrajno veseli.


Nase nastavnice srecom ne rade razliku izmedju djevojcica i djecaka.

[Jurana]

Baš sam nedavno razmišljala o tome kako me je iznenadio i razočarao odnos okoline kad sam doznala da opet nosim muško dijete. Komentari su redom bili sažaljivi, a nemali broj puta sam čula da ne odustanem dok ne rodim curicu. Svi ti komentari bili su u stilu da ne znam što propuštam s curicama : kikice, haljinice, maženja, pažnju... Ne razumijem, ako moj sin ne nosi kikice i haljinice, to znači da ne uživam u njegovom uređivanju (a upravo je suprotno) ? Ako je muško, to znači da nema mjesta maženju ? A nema dana da se pošteno ne izmazimo, izgrlimo, izljubimo... Ako je muško, to znači da je agresivnije ? Ja sam imala upravo suprotna iskustva otkad je krenuo u vrtić.
Meni uopće ne bi smetalo da mi sva djeca budu muška, i uživam u odgoju svog dečkića (a uskoro i drugog dečkića).

A uskoro i trećeg!

Na temu različitog odnosa, postoji također i suprotna situacija: ako se neki dječak u školi ponaša dobro i dobro uči, izaziva puno više pohvala i oduševljenja od curica, za koje se to podrazumijeva.


Dodatak: i meni maltene izražavaju sućut kad čuju da imam dva sina.

[Sanja :)]

Mi smo na uzv,od doktora dobili savjet da obavezno napravimo kcer. Da nam ima tko juhu skuhat u starosti

[Ginger]

Dodatak: i meni maltene izražavaju sućut kad čuju da imam dva sina.

A tek meni, jer imam tri kceri

U trudnoci su me stalno pitali za spol i kad sam rekla da je cura, odgovor je uglavnom bio:
A joj, nema veze, bitno da je zivo i zdravo

A sad mi govore: morate na cervrto da dobijete sina

Misilm wtf?! Tko kaze da moramo /zelimo imati ovaj ili onaj spol?
I sto se to koga tice? Al svi se smartaju pozvanima komentirati

[Carmina406]

Ahhh...muško...žensko...nebitno skroz...

Žao mi je onih koji diskriminiraju zbog biločega jer su prazni u duši. Nažalost svuda je to prisutno,a i iz raznih razloga. Te je ona djevojčica lijepša,ima lijepše kikice pa je draža učiteljici,te je onaj dečko dobar u nogometu pa će biti i on možda omiljeniji. Ma fuj

Ja imam djevojčicu koja je do nedavno bila "pravi dečko" baš nam je savršena takva živahna..prije bi rekla da je "pravo dijete" po osobinama. Dečko nam je prava maza "ko curica" netko bi rekao,a ja bih rekla "ko i svaka beba" Ljudi su ponekad čudni,nekad me to žalosti,većinom ipak žalim takve plitke sitne duše

[Ginger]

Carmina bas si to lijepo rekla

[trampolina]

Evo nakon dvije godine prijavljujem da su svo troje glasni, divlji, neobuzdani i tvrdoglavi.

Muško, žensko, nebitno, svi su mi kao preko indiga.

[marta]

A ja mogu prijaviti na ovoj temi da moji dečki redovno doživljavaju težu neravnopravnost kad je u školi u pitanju odnos prema djevojčicama i odnos prema dječacima, što u pitanju ocjenjivanja, što u pitanju discipliniranja. "Jednake" nepodopštine se puno teže kažnjavaju kad ih izvede dječak, nego kad istu ili goru stvar izvede djevojčica.
Mislim da jedan dio tog problema proizlazi iz činjenica da u školama uglavnom predaju žene. Dječaci tako imaju jako malo odraslih muških uzora i neravnoteže nastaje već tu. Obrazac očekivanog ponašanja proizlazi tako iz očekivanja većine.

[zekana]

U mojoj obitelji smo samo seka i ja kao djeca svojih roditelja. Kad sam počela priču o tome kako bi bilo da sad dobijemo dječaka (kao ono- jedno od svake vrste, heheh!) moj tata je izjavio da su dječaci puno osjetljiviji, i to uz napomenu: "Vidjet ćeš to ako bude dječak." To mi je bilo neobično od njega jer ima samo nas cure. Na pitanje otkud mu to mi je odgovorio da pitam mamu. Njene mnoge prijateljice koje imaju mušku djecu su sve odreda pričale, tj. svjedočile o osjetljivosti muške djece.

I po tome bi bilo čak da su dečki VS curice puno osjetljiviji. A ako budem imala sina, javim!

[Peterlin]

A ja mogu prijaviti na ovoj temi da moji dečki redovno doživljavaju težu neravnopravnost kad je u školi u pitanju odnos prema djevojčicama i odnos prema dječacima, što u pitanju ocjenjivanja, što u pitanju discipliniranja. "Jednake" nepodopštine se puno teže kažnjavaju kad ih izvede dječak, nego kad istu ili goru stvar izvede djevojčica.
Mislim da jedan dio tog problema proizlazi iz činjenica da u školama uglavnom predaju žene. Dječaci tako imaju jako malo odraslih muških uzora i neravnoteže nastaje već tu. Obrazac očekivanog ponašanja proizlazi tako iz očekivanja većine.

Debeli potpis...iz iskustva majke dvoje muške djece. U višim razredima osnovne svaki ima po jednog profesora i gomilu profesorica. Ali isto je točno da se iste nepodopštine dječaka i djevojčica ne mjere istim metrom...

[palčica]

Za sada sam doživjela da se podsmjehuju kad shvate da je jako uredan (ma joj, proći će ga to, dečko je), također i zbog osjetljivosti (pa ti si dečko, truć, buć)....obično misle da je djevojčica (neki kažu lijep je kao one, neki zbog kose koja nije kratka).
Mene to ne dira i ne iznenađuje. Odgajat ću ga po nekim svojim mjerilima, imat će i lutke i malu kuhinjicu i eto tata mu je emotivac, uredan, pegla, šije zavjese, hekla si nešto, ne gleda nogomet, mama šmirgla i brusi stolariju i zidove rado i ako bude htio nositi haljinu znam da će i mm obući jednu.

Žao mi je samo ovih iskustava u školi i vrtiću. To me plaši.

[Bubica]

Mi nekako nemamo iskustva u razlicitim mjerilima nepodopstina, moj nesto nije sklon nepodopstinama jiti se sam zali na razlicita mjerila. Bilo je to vise izrazeno u nizim razredima. On je najcesce bio penaliziran zbog neurednosti....