Imam dva dečka i curku, ali je još premala da mogu išta reći iz prve ruke. Sinovi su živahni, uvijek akcija-stabla, sike, nogomet, bicikla, ali se i često igraju nekih 'tihih' igara. Dok nisu krenuli u vrtić uz bagere i kamione vozali su kolica, presvlačili lutke i kuhali. Sad više nema šanse-jasno i glasno kažu da su to ženske igre. A to nisu čuli od mene.
Žao mi je radi toga, objasnim ukratko i idemo dalje; nadam se da se stavovi ipak formiraju prema situaciji u kući a ne onome što čuju u vrtiću.
Sad su i boje počeli dijeliti na muške i ženske

A ono što vidim po razredima je da su curice sklonije pasivnoj agresiji, a dečki su više za bum-tres (fizički ili verbalno) i za 5 minuta gotovo. Naravno, ne svi, nikako ne bih generalizirala ali postoji obrazac. Jedino nisam sigurna koliko je to zbilja u prirodi djece a koliko društveno uvjetovano.