 |
|||
privatni liječnik koji ne izda račun i dalje radi posao za koji ima odobrenje
ali vara državu na porezu
austrijska babica radi posao za koji nema odobrenje u rh
znači krši rh zakon jer nema općenito dozvolu za rad, kao medicinski radnik (s tim da je pitanje priznaje li se njena diploma u rh) asistira u kućnom porodu što je zabranjeno, krši austrijski zakon jer nema dozvolu za rad u inozemstvu
uz to vara 2 države na porezu
Kod nas uvijek 2 naprijed 3 natrag.
Oba puta sam rodila u VA, ali samo drugi put potpuno prirodno na stolčiću u 2 min. od ulaska u zgradu, a prvi put uz razne intervencije i 12 h u rađaoni, ali od početka s MM-om i pristojnim i normalnim pristupom liječnika, tako da sam bez problema odbila kateter i lijekove. E pa drip nisam izbjegla, a djelomično sam i zbog njega 2,. put skoro rodila na autoputu samo da dođem što kasnije.
Ipak mislim da je ključan bio taj odnos poštovanja i uvažavanja zbog čega mi je i moj 1. porod koji je bio dug i težak ostao u vrlo dobrom sjećanju. To bi trebala biti osnova kulture, da se poštuje trenutak koji je najbitniji za jednu ženu , dijete i cijelu obitelj.
Nadam se da će uskoro biti više dobrih iskustava iz svih rodilišta u RH i da će žene dobiti normalan ljudski tretman, ništa fency nije potrebno.
I još veliki plus, obe su cure nakon 2 h provedenih s nama meni u naručju otišle samnom u sobu. Neprocjenjivo!
ono nije trebalo na vrh, nije tema
a što se tiče teme mislim da bi se mogla preimenovati "što se događa u rh rodilištima"
ja imam lošu priču sa SD, a isto je kao rodilište prijatelj djeteta
potrefila sam lošu smjenu
mada se neki kunu u "moju babicu" da im je bila predobra, ja bi, kako je netko rekao, tv razbila kad je vidim
no valjda moramo prihvatiti, kako kaže daddy, da smo svi ljudi od krvi i mesa, pa se ne ponašamo uvijek onako kako bi trebali
smiju se spominjati imena i u dobrom i u lošem kontekstu ali ne u bezobraznom i uvredljivomOptimisticna prvotno napisa
također ne dopuštamo da se netko registrira i odmah u prvim postovima nekoga pljuje
i forumašica mora biti svjesna da ju se može tužiti za klevetu ukoliko nema argumente
Ja sam rodila i u Rijeci i Varaždinu. Oba poroda su mi, iako je sve išlo kako ja nisam željela i završilo carskim, ostala u divnom sjećanju, iako sam oba puta imala nekoliko i neugodnih rasprava i pozivanja na ova i ona prava, dakle ono što nije baš idealna situacija za ženu s trbuhom do zuba koja čeka svoju bebu, ali sam računala na to. Najviše mi se zamjerilo da su mi u Rijeci nakon carskog dali dijete tek nakon 24 sata (to mi je i danas knedla u grlu, bila sam budna 24 sata i gledala svaku minutu kako prolazi) - u Varaždinu je pol sata nakon poroda bila s tatom, dok su mene šivali, a zatim sa mnom i nisu nas uopće odvajali - dakle može se i nije mi jasno zašto i u Rijeci čak i nakon carskog to nije prioritet. Po meni je to prioritet - ali uz nužnu asistenciju - bilo muža, bilo sestara jer nakon carskog zna biti svakako.
Muž i ja imali smo svoje dogovore i što ako scenarije i moram reći da je muž u više navrata stajao uz mene kao gorila s idejom da "neće dat na me" ako navale s nečim što ne želimo i za što imamo dobar razlog odbiti, raspravljao i objašnjavao.
Ja sam svjesna da su to ipak bolnice, svjesna sam da doktori šumom, primalje drumom, a rodilje valjda kao gerila malo sim, malo tam, i nekako sam bila spremna na to. Nije idealno, ali kad smo mimoišli sve prepreke, dobili smo ono što smo htjeli, i čak mogu reći da su i ti carski prošli jako dobro, jako sam zadovoljna i pristupom liječnika, i sestara i svih skupa. Al da se moralo stat na prednje noge povremeno - moralo se. Iako mi je jedan doktor rekao da ću zbog sebe roditi oštećeno dijete, drugi me izvrijeđao da mi je sve tako jer sam nepripremljena došla na porod (kasnije se ispostavilo da je u bazi problema zdravstveni problem kojeg nisu bili svjesni, a ne moja fiks ideja... ), izvukli smo na koncu najbolje od svih, i opet bih išla rađati, prva opcija - Varaždin, druga Rijeka, bez trauma i loših sjećanja.
Drago mi je da ti je tako ružno ponašanje ostalo u lijepom siječanju, no to ne opravdava ovo što si opisala kao postupanje osoblja, nikako, i neka druga žena bi mogla to isto totalno drukčije doživjeti.
neki dan sam, u ne baš biranom društvu, izjavila da bi si za PKK zvala veterinara jer on smije legalno i samostalno prisustvovati porodu, a poštuje moje pravo na mrak, tišinu i ne gura ruke bzvze
Danci, ja sam skroz na strani borbe za prava rodilja i sve to skupa, i vjerujem da sam i sama, onako malo, sitno i koliko jedna osoba može, doprinijela toj svijesti, nisam se savila kao breza i dala da mi se popnu na glavu, ali ovo mi baš zvuči onak :/ Nije mi ružno ostalo u lijepom sjećanju, nego sam se s time nosila kako se moglo, a ostalo je bilo - divno! Od primalja, predivnog liječnika i njegove brige za mene oko carskog, Jukić iz Varaždina, dobra primalja, divno uređena soba za rađanje, utješne riječi, sestre na odjelu babinjača koje su bile tako drage i pune podrške i topline... I sve to sam napisala zato da druge žene znaju da ih niti u tim kao najboljim rodilištima ne čeka med i mlijeko, nema šanse da legneš ili sjedneš ili čučneš, a oni se svi sjate kao u idili, ali ako imaš dovoljno snage i pomoći sa strane, može se dobiti puno. Eto.
Htjele-nehtjele moramo biti svjesne da su ljudi svakakvi i da čak i kad rađamo ljudi imaju loš dan, ili su takvi kakvi jesu i frigaj ga :/ Ali ako znaš na koji faktor kaosa i ludila ideš, možeš se spremiti. Ja sam npr. čula da je pedijatar u Varaždinu hm... osebujan. I je. Rekao mi je sve i svašta, od toga da sam glupa i kao roda koja će ubiti svoje dijete (iako nisam roda, ali kad sam rekla za dojenje nešto, samo me poklopio), do toga da sam najbolja muzara i da bi me trebalo pokazivati drugima (tako nešto), dakle neumjereno i neprimjereno i dobro i loše, koma. Ali to je tako.
Mislim da davati ženama iluziju da će biti negdje kraljice znači da ih se samo još više lomi i pekmezi i otvara mogućnosti da ih netko šutne tako da ih zaboli. Dokle možeš sama - grizi, kad ne možeš, tu je muž, doula, mama, sestra, frendica, pa nek im se popne na glavu za ono što je opravdano... u ovoj fazi - to je tako... i daj Bože da bude bolje, ali nije sve to razlog da se odustane i posve padne u očaj.
rodila sam dva puta u riječkom rodilištu, i oba puta imam divna sjećanja, iako se radi o dva potpuno različita poroda.
prvi je bio, nakon 12 dana prenošenja, induciran i ekspresan prirodni porod. primalja Kornelija
bebu sam dobila nakon kojih sat, dva, tri.
drugi je bio dan uoči termina induciran, nažalost završio hitnim carskim,
ali i nasreću - vjerujem da su mi svojom brzom reakcijom spasili djetetu život.
bebu sam dobila nakon dolaska sa intenzivne u sobu i više se nismo razdvajali
oba puta je svo osoblje koje sam susrela (a prošla sam sve katove) bilo ljubazno i susretljivo.
nemam niti jednu jedinu primjedbu.
Ifi, ne znam što bi bila definicija najboljeg rodilišta, ali na niti 300 km od Zagreba u jednom malom Feldbachu, dobiješ tretman kraljice. Pravo na suodlučivanje, ljubazno osoblje koje poštuje tvoje želje i što je još važnije, poštuje prirodne procese kroz koje tijelo rodilje ima proći. Kao u idili. Nije neizvedivo. I nije privatno rodilište. Najobičnija pokrajinska bolnica.
Na niti 300 km.
Posljednje uređivanje od Mojca : 04.07.2012. at 15:53
Mojca, slažem se. Govorim za RH.
Mislim da sve što rade, rade uvijek s istim razlogom - zato što mogu.
YK u pravu si. Mogu, još koji dan, još koju godinu, dok se ne trznemo sve i šakom u stol udarimo. AKo ne mi, naši partneri, ako ne oni, onda sudstvo, ako ne sudstvo onda EU, a najbolje bi bilo kombinacija svih. Ali vjerujte mi dani takvog ponašanja provode se kraju, neće i ne smije se to tolerirati.
Zašto ste mi uzeli dijete? Jer pedijatar spava? Pa super nek spava, ostavite dijete kod mene dok ne dođe.
Zašto ne smije nitko samnom osim u rađaonu? Jer ću imat u nekog uporište, potporu? U kojem zakonu piše da je to zabranjeno?
Zašto ograničavate koga mogu imat uz sebe ili smatrate da na porodu imate pravo mi zabraniti nekoga uz sebe? Plaćanje, tečaj, štoveć, odakle pravo to raditi?
Zašto plačate 125.000 kn za stol za rađanje u neprirodnom položaju a nemate novaca za druge stvari?
Zašto moja starija djeca nemaju pravo doć upoznat si brata ili seku? Pa zar samo u Hrvatskoj djeca imaju boleštine a npr u Feldbachu nemaju? Zašto u Feldbachu može partner ostat u rodilište sa partnericom nakon poroda? Zašto u Postojni mogu legalno birati primalju koju želim uz sebe na bolničkom porodu?
Zar smo toliko zakinute zbog svoje adrese ili mjesta stanovanja? I dokle ćemo to dopustiti?
Ifeginija, nisam mislila loše sa time, no da sam ja dobila takav tretman kojeg si opisala ja osobno bi bila koma i neutješna (i jesam bila), pa makar cvijetale ruže nakon toga. I loš dan to NE opravdava, jer osnovno prihvatljivo ponašanje i poštivanje je nešto sasvim drugo. Mi i naša djeca ne smijemo i nismo na milost ili nemilost nečijeg raspoloženja ili volje - kad to shvatimo, kad skužimo da naše zdravlje i dobrobit je važnije od komoditeta zdravstvenog osoblja, tada će stvari krenut na bolje.
Termin za porod mi je 02.mj.2013., rodit ću u Rijeci pošto tu i živim, kako če biti vidjet ćemo, javit ću, nadam se dobro.
Ovo mi je druga trudnoća i baš se veslim bebici, nekako ju dugačije, "dublje", doživljavam nego prvu.
Planiram doći informirana na porod mislim da je to rodiljama jedan veliki plus, onda znaš što pitati,što očekivati i kako se boriti.
Ifigenija, ovo što ti govoriš je baš ono za što sam ja rekla da mi nikako nije jasno - vi koje ste to prošle opravdavate nehumane postupke (meni je nazivanje MENE glupačom ili muzarom poprilično nehumano i, na kraju krajeva, nekulturno). Dakle, ti koja prva možeš reći da nije bilo u redu i da se to ne bi trebalo događati... ti dođeš i kažeš da ne trebamo imati iluzije i očekivati tretman kraljice. To je ono što ja nikad neću shvatiti.
Nikad neću shvatiti ni svoju mamu kojoj je nesposobna babica skoro ubila dvoje djece (da stvar bude bolja, prijateljice su iz djetinjstva), a da ona nije nikako reagirala, da nije nikog tužila, da nije napravila medijsku hajku, da nije poduzela NIŠTA. Dobro, bilo je to još za vrijeme bivše države, ali ta žena i dan-danas radi.
Sad sam se već počela ponavljati, ali STVARNO to ne mogu shvatiti. OK, možda sam ja zlopamtilo. Svatko tko je meni učinio nešto nažao, a imao je dužnost da mi pomogne i da bude stručan i sposoban kad sam ja bila ranjiva (prvenstveno mislim na liječničko / bolničko osoblje, dakle, na ljude kojima je to posao, ili POZIV, kako oni to vole reći), ostao je kod mene zapamćen kao takav i sigurno nikad ništa lijepo neću reći o njemu, gdje god da se nađem.
Mishekica dotakla si nešto vrlo zanimljivo, nešto što je u večini slučajava prisutna kad žena ima loše iskustvo sa osobljem na porodu. Žena ode doma, ima dijete, vesela je, postane majka i jednostavno uz sve brige oko djeteta, uz svo veselje koje dijete nosi ovo loše u rodilištu nekako izblijedi, nije tako loše ili možda pak si žene kažu da je sve bilo ok da lakše probave cijeli događaj.
I općenito, možda cijela spika oko trudnoće i poroda je takva da je to nešto što se izdrži, nešto što naša kultura poistovječuje sa strahom pa mnoge žene kažu samom sebi, pa nije bilo tako strašno, izdržala sam. A nama je cilj u Rodi da ženama kažemo da trudnoća i porod nisu stvari koje žene "samo" izdrže ili pasivno prolaze, nego su životna razdoblja u kojima je žena aktivno uključena i u kojima pokaže svoju izvrsnost. (to je moj odokativan prijevod citata od Sheile Kitzinger).
Recimo, da se isto to desi u nekom drugom odjelu, gdje žena nije trudnica i gdje ne postane majka (ili gdje je loš ishod trudnoće, jer ta tuga je neopisiva i veća od svih loših stvari koji mogu biti u bolnici), osoblje se ne bi tako ponašalo.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 07.07.2012. at 18:22
To je zbilja zanimljivo Danci, nisam nikad o tome razmisljala, ali kad razmislim, dosta sam u zivotu lezala po bolnicama, imala 4 operacije, uvijek lijecnik dodje, objasni ti postupak, odgovori na pitanja, nitko ti ne daje ljekove na silu i sl. Zasto se optreticari onda tako ponasaju, dok recimo kirurzi, ortopedi i ostali nemaju potrebu da budu takvi? Razumljiv mi je drugaciji stjecaj okolnosti i hitnost situacije, ali opet...
U nekoliko navrata sam krenula pisati priču, pa odustanem. Jednostavno ostanem bez riječi i sama sebe pitam- jesam ja uopće bila normalna??? Nikada nikome u životu nisam toliko šutila kao tamo njima. Bila sam kao drvo drveno. Pokušala sam nešto reći, pitati, a kada sam vidjela da me nitko ne doživljava i da još od mene rade budalu, odustala sam od borbe. Nevjerojatno je kako su me spleli, nevjerojatno. Još na patologiji trudnoće sam doživjela strahove, pa me je onda dr. Žentil istjerao iz ordinacije, jer sestra na list od ctg-a nije napisala dan i vrijeme i to je njemu bilo dovoljno da me istjera van. Jedan od liječnika mi je bez objašnjenja i najave tako "nježno" pregledao plodnu vodu, unatoč tome što sam bila skroz zatvorena. Vidjela sam zvijezdu danicu, doista. Kada sam sestru na šalteru u trudničkoj ambulanti pitala da mi objasni gdje se vadi krv, dobila sam odgovor: "Zar vi mislite da ja to moram znati?" Ohhhh, rekoh, oprostite madam, vi radite u komunalcu, pa doista nemate pojma gdje se u ovoj zgradi vadi krv.
I tako... na samom ulasku u bolnicu sam potpisala bianco izjavu. Dakle, sama sam dopustila da mi daju drip, da me priključe na ctg, da me neprestano drže u vodoravnom položaju, da me režu, da mi daju klistir, da mi skaču po trbuhu, da me pregledavaju u trudovima, da mi četa studenata i čistačica hoda po boksu, da me babica napusti i ostavi me u nesvijesti..... Sve sam ja to tamo htjela. Usput su i lažovi. Nešto obećaju, a onda zaborave. Neljubazni su. Nitko se ne predstavlja, žena nema pojma tko je ginekolog, tko je pedijatar, tko je anesteziolog, tko je internista..... Ništa, ni a, ni b. Kada sam i nešto pitala, odgovor je bio, doći će drugi liječnik, pa će vam objasniti. Naravno da taj drugi liječnik nikada došao nije.
Nisam zaslužila znati zašto mi je dijete bilo u JIL, niti mi je tko rekao da će ga tamo smjestiti. Podržavaju dojenje, a nitko nema živaca pokazati to dojenje. Seste se ne odazivaju na zvono, od tri dana u rodilištu, jedan cijeli dan te nitko ne obiđe, a to nije za zanemariti.
I na kraju, svojevoljno sam drugi dan htjela napustiti rodilište. Pa onda ide klasika, vrijeme je da vam venozno damo voltaren, rana vas još uvijek jako boli. Što je i bilo točno. Eh... što sam bila vesela nakon tog "voltarena", bolila me je briga za cijelu Rijeku. Tek kasnije sam shvatila u čemu je kvaka. Bilo je kasno reagirati, no dovoljno da ostane u sjećanju i da se čovjek osjeća kao izmet.
Prije četiri godine sam rekla, to i dan danas mislim, mene državno rodilište više vidjeti neće. Nema šanse!!!!!
Toliko mi je bilo užasno, da se to jednostavno zaboraviti ne može. Ne može! I onda kada se nađe netko tko se počne pjeniti da ga se kleveće po forumu, ma kao vjeverica bi mu skočila na glavu. Ako su im sve kritike povod za tužbu (a nažalost sve više i više ih ima), a ne razlog zbog kojeg bi se napokon počeli ponašati ponajprije kao ljudi, a onda i stručnjaci, onda se tu nema što reći. Samo neka izvole. Meni nemaju što uzeti. Dostojanstvo žene su mi uzeli, a novac ili zatvor me ne uzrujavaju. Tako da.... sve sam vam lijepo rekla.
Vidis, sto se tice dojenja imam samo lijepe rijeci! Po nekoliko puta dnevno su sestre dolazile gledati kako ide. Cimerici koja je imala problema nakon navale mlijeka su cak i po noci pomagale izdajati, masirale je... Cak su mi poceli ici na zivce koliko su gledali da li bebe dobro doje.
rena, uzas. jako mi je zao da si to dozivjela.
i nije cudo da si odustala od borbe. porod nije vrijeme za aktivizam.
Rena7 hvala ti na postu iotvaranju duse, najrade bi te sad zagrlilaNajezila sam se citajuci. Koliko je to "frisko" iskustvo?
rena :hug:
znam taj osjećaj, nije ugodan.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 07.07.2012. at 22:38
Rena..
Ni u državno, ni u privatno.... bjež' u Feldbach. To je jedino mjesto gdje ćeš dobiti ono što tražiš. Podobnik je samo hrpa marketinga.
Hvala vam žene moje. Doći će to sve na svoje, samo treba strpljivo čekati. O eventualno drugom porodu ću vam pisati. Nemam još hrabrosti, nemam.
Netko je pitao koliko je prošlo od poroda. Eto, skoro 4 godine. Oprostila im jesam, ali zaboravila ne. Sve se pitam imam li kakvu depresiju zbog takvog poroda? Ponekad mi se čini da imam. Funkcioniram normalno (barem ja mislim), ali kada se sjetim poroda, bolnice i Rijeke, oznoje mi se dlanovi i zavrti mi se u glavi. Jel to znači da nisam sasvim čista?
Kako god, život ide dalje. Izbit ću ja taj klin sa drugim porodom :-;. Kao što rekoh, pišem vam o tome.
Rena, ne bi rekla da nisi čista. Samo da imaš traumu koju nisi odradila. Ima načina. Ako te zanima, javi se na pp.
Hvala Mojca, javim ti se krajem kolovoza, prije neću imati pristup netu.
Naravno da je idealno izabrati odlično rodilište. Međutim, ne bih željela da ovaj topic završi u tonu da za one koji nemaju mogućnost, hrabrosti ili bilo koji drugi faktor potreban za rađanje u inozemstvu (od zdravstvenog problema zbog kojeg bi to bio dodatan napor, zbog druge djece npr. da ih se nema gdje ostaviti, brzi porodi..., novac... ) moraju biti spigani u drlžavnom rodilištu! Nije tako!
Žao mi je da se mojih par opaski kako je bilo kojekakvih situacija (u manjini, ipak sam presretna kako je bilo) protumačilo kako me se u rodilištima šikaniralo od ranog jutra do kasno u noć! Nije! Odlični su bili, a ako si u bolnici po mjesec dana,a ja sam oba puta bila nešto jače od mjesec dana, pređe preko tebe cijela vojska i ljudi i situacija i mora se po statistici zadesiti i neki mini-indicent!
Nije dobro da se idealiziraju rodilišta. Ono što sam napisala napisala sam jer nije dobro gajiti iluzije. Može se dogoditi svašta. Ali, ako ideš s podrškom, ako propituješ svako potpisivanje i tražiš da te se uvažni na svakom koraku, s vremenom se već naviknu i na tebe i na ono što hoćeš, i nisu bedasti. Dobro, ja sam imala vremena kroz sve te dane, možda kad dođeš u trudovima nemaš više vremena postavljati se - ali zato je tu osoba koja treba biti podrška. Možda nije dobro da je ta podrška neki splašeni lud-zbunjen-normalan muž koji ne zna kamo bi sa sobom. O tome treba razmišljati. Možda neka osoba koja zna što se zbiva, što ženi treba, i koja može pametno razmišljati i kad žena ne može.
Ako se muž može postaviti - odilčno. Ipak je to obiteljski događaj.
Ali, to su bolnice, ljudi tamo dolaze s bolestima, umiru, vade im tumore i saniraju vanmaterične trudnoće, i ja dijelom sebe razumijem da je tim doktorima posao vrlo zbrčkan... i organizacija im je takva kakva jest.
Ipak, ja i dalje stojim iza toga da su Varaždin i Rijeka divna mjesta, u Hrvatskim uvjetima, za roditi djecu. Svako sljedeće ću roditi u Varaždinu i ne pada mi na pamet ići ikamo u Feldbach jer je ovo super, ako računaš na par neumjesnih ispada i nekoliko netaktičnih izjava zabrinutog doktora - tu i tamo.
Rena mogla bi te potpisat od a do ž al u kontekstu splitskog rodilišta.... užas koji mi se jasno vrača i nakon skoro 8 godina...možda poslije ponovim ovde napisano davno...
i što sada, trebam ponovno roditi u 10ti/11. mj...
Split sam izbacila iz opcije jer doktori su isti, bez obzira na novu zgradu, ni ta trauma koju sam prošla nije toliko strašna koliko strah da mi opet ozljede dijete, da opet završi na neonatologiju, i svi oni strahovi 3 godine posli od neuropedijatara, fizijatara i inih.... a ne mogu u Split ni jer imam prvašića koji kreće u Istri u školu na jesen i ne mogu je ostavljati samu mjesec dana....a ne znam ni kad bi išla dole jer sam prvo rodila mjesec ranije... nemam novaca ni mogućnosti roditi vani... bojim se rastezati i roditi kod kuće...
danas sam gledala filmove na youtube.... rezanje i gomile krvi i sve mi se vratilo, pa sam pogledala porode u vodi i odlučim se za Rijeku koja mi je sat ipo vožnje, a sad čitam da je tamo kao što je meni bilo u Splitu....
dajte bar jednu pozitivnu rič o Puli bar, to mi je pola sata vožnje, iako je jedan od doktora naš kučni prijatelj, iako će MM bit na porodu, ja se užasno bojim i Splita i Rijeke i Pule...dođe mi da rodim doma u kadi sama pa šta bude
Ifigenija... različiti smo. Mislim da je to ključno.
Ono što si ti doživjela meni bi bio kraj svijeta i osjećala bi se slično kako rena7 ili nine opisuju. Ja sam imala potrebu osigurati najbolje moguće uvjete dostupne. Ne kažem, možda bi isto prošla i u Varaždinu ili u Rijeci, a možda i ne bi. I onda bi se živa pojela.
Ovako sam na miru. Ne žalim niti centa, ne žalim niti kilometra puta, ne žalim niti jedne logističke komplikacije (MD ima vlastitu firmu i radi sam, bio je odsutan skoro tri tjedna, to je nama bio stvaran i ogroman problem, ali premostili smo ga)... ne žalim niti tren. Zato što znam da sam odlaskom u Feldbach igrala na sigurno, a ne na sreću.
Ali, to sam ja... da sad ne ispadnem neka ziherašica, nisam ni najmanje, zapravo sklona sam rizičnom ponašanju, pretrčavam preko ceste, penjem se na strme stijene u Alpama, skakala sam s padobranom... ali kad je porodu pitanju, igram na sigurno, a ne na "kako mi padne grah".
e baš tada ne možeš igrat na sigurno... i ja sam prošla 4mj privatni tečaj, znala sve zamke Splitskog rodilišta, dogovorila porod u drugom rodilištu koje je prijatelj djece, imala i babicu i tko će me porodit...svi nalazi uredni, trudnoća uredna, pregled tjedan dana prije poroda, vrhunski ginekolog i puknuo mi je vodenjak u 36+2 u 3i30 ujutro, u tom trenutku sve opcije planiranog i ziheraškog poroda su otpale
Viša sila. Na to ne možeš utjecati.
Ali ima milion drugih na koje možeš, uostalom sama si ih navela.
Ne, Rijeka i Varaždin su dva mjesta gdje možeš očekivati isti tretman kao u svakm drugom Hrvatskom rodlištu, sa svim manama koje to ima, i uz male izuzetne prednosti na koje ako žena ima sreće može naići. Ali prodati priču da je sve super je nož u leđa svake žene koja odlazi tamo misleći da je donjela najbolju odluku jer je odabrala najbolje mjesto u zemlji, a to nije bojim se više moguće u Hrvatskoj.
U Puli će ti jednako pasti grah kao u Rijeci, ima par dobrih primalja koje mogu biti izuzetne ako naiđeš na ok smjenu.dajte bar jednu pozitivnu rič o Puli bar, to mi je pola sata vožnje, iako je jedan od doktora naš kučni prijatelj, iako će MM bit na porodu, ja se užasno bojim i Splita i Rijeke i Pule...dođe mi da rodim doma u kadi sama pa šta bude
Ali opet se vraćamo na onu staru, uzmi doulu, i čekaj zadnji tren za ići u rodilište. To nije nužno najbolja opcija, ali eto jedan od načina kako najbolje proći u našem sustavu :/
Nije istina! Nemoj tako! Možda ti se položila kombinacija tako, vjerujem da i naše ponaanje i stavovi izazivaju ovakve i onakve reakcije!
Uz minorne incidente ja sam prezadovoljna tretmanom, uslugom, iskustvom i odnosom prema meni, suprugu i djeci tijekom velike većine svojih boravaka u bolnici, a ležala sam dvaput i na ginekologiji na Sv. Duhu i imam iskustvo iz prve ruke kako se tamo radi. Nebo i zemlja! Samo moraš znati po što ideš, kod koga ideš, zašto ideš i koliko daleko ćeš ići u tome da si omogućiš normalan ili barem lijep porod (ako je carski). Po meni - ne bih bitno bolje prošla u nekoj skupoj stranjskoj klinici.
Ifigenija, ovo čitaju žene koje se tek spremaju za rodilište, i mnoge od njih će priječi puno kilometra i troškova za stići u VŽ ili RI i dobiti tretman koje su mogle dobiti u rodilištu puno bliže doma.
A ako će žena već ići u trošak i putovati, više je fer prema njoj da joj se obrazloži i daje i druge mogućnosti, za naše uvjete (izvan Hrvatske, po blizini) to su Feldbach, Graz, Postojna, Klagenfurt...
Treba sve stavit na papir i vidjeti koje se određenoj više isplati. I imat na umu da sljdeće godine smo u EU i da možda to donosi neku prednost po pitanju putovanja vani na porod.
tesko je generalizirati kada svatko ima drugacija ocekivanja i drugacije iskustvo, tesko je to pomiriti. U odnosu na porod u Petzrovoj 2000. moj porod, tj. cjelokupni boravak u Ri rodilištu 2008. je bio san snova. Suprug je bio samnom u predradjaoni jer smo imali srecu da smo bili sami, da je dosla jos jedna trudnica vjerojatno bi ga izbacili van, bili smo skupa dva sata nakon poroda i curka i on i ja, onda su njega otpremili a malu uzeli na pregled. Kako je bila vecer vjerojatno bi ju zadrzali cijelu noc ali sam j asvako malo pitala za nju pa su mi je i doveli nakon dva sata i nismo se vise razdvajale - sve se odvijalo u sobi, pregledi, vjezbice...sestre su bile izrazito ljubazne, ne znam kako hendlaju dojenje jer meni pomoc ovaj put nije trebala. Ja sam si uzela apartman i to mi je bila najbolja moguca odluka...cak smo i starijeg sina malo prosfercali iako je prestrasna praksa da ti dijete ne moze doci u posjetu. Tj. moze, ali na hodnik a bebicu ne mozes voditi van...
No, velim, kada sve to usporedjujem s Petrovom pred 12 godina ali i sa sadasnjom Petrovom, kako cujem, dojam je puno, puno bolji. Naravno da nije savrsen, tj. da je daleko od savrsenog i da i dalje moramo ustrajati u pritisku da se stvari promjene na bolje...
Nisam dobila dojam da Ifigenija govori da je sve super, iznijela je i loša iskustva koja je imala.
A mislim da je isto tako i prikazivanje rodilišta (bilo kojeg, odnosno svih naših) kao mjesta iz horora i inzistiranje na tome da žena može dobiti normalan porod i ljudski pristup samo izvan Hrvatske, što je većini nas potpuno nedostupno, isto tako nož u leđa ženama.
Ne treba ići u rodilište s ružičastim naočalama, apsolutno. Ali niti uspaničen zbog horor priča.
joj, Ifi, moram reagirat. za razliku od većine žena, meni je drugi porod bio dogovoreni carski (radi prvog cr, stanjen rez, bla, bla) i imala sam
napismeno od dr. sa Sv. Duha da MORAM na CR. Primili su me dan ranije no počeli su mi trudovi, spremili me u rađaonu i drugi dr. (znači kolega ovog prvog)
me napao da zašto JA hoću CR. Uspjela sam promrmljat da tako traži dr, ovaj je odmahnuo rukom i otišao. I ostavio me tamo 2 sata, u trudovima.
I primalja s natpisom pssssss, prirodan porod u tijeku me "milo" pogledala.
Dakle, da pojasnim-moja očekivanja su bila mala, nisam princezasta, mogu svašta progutat, ali i usprkos malim očekivanja osjećala sam se ko zadnje smeće.
Kod prvog poroda i ja sam ležala mjesec dana, imala sam preklamsiju, mogli smo zaglavit svo troje, odjelni dr. je bio katastraofa, sa jednom sestrom
sam se posvadila, ali sve te stvari su mi lako zaboravljive jer je porod bio, iako hitan CR, lijep, dr Blagajić divan, anesteziologica isto, prema meni su se ponašali
k'o prema čovjeku. I zbog svega ovoga, očekivala sam sličan tretman i kod drugog poroda, no od njega imam samo grč u želucu,i danas, nakon 4 godine.
Sori Luci, to nije inzistiranje, nego dio odluke.
Dakle, ako putujem iz Splita u Varaždin jer misilm da ću dobit bolji tretman, i stavim sve troškove na papir, onda mi *možda* nije nedostižno mjesto gdje ću sigurno barem dobiti ljudsko ponašanje.
To je samo poziv da žene koje razmišljaju o putovanje u rodilište razmišalju i o tome da prošire i odabir lokacije, da sve uzmu u obzir prije nego samo kažu "strano, nedostižno".
Enivej, ošle mi opet OT, vratimo se na temu a to je RI rodilište.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 09.07.2012. at 10:22
Ovo je ono što sam htjela reći.
Moram se javiti na ovoj temi, jer mi je ružno čitati kako blatite riječko rodilište. Da ne kažem da mi je ružno čitati kako blatite bilo koje rodilište, a još ružnije kad dižete u nebesa ona izvan naše zemlje.
A kad je porod u pitanju NIKAD,NIKAD ne možeš igrati na sigurno.
Za mame koje porod tek čeka prvi put u životu moram napisati da je to divno iskustvo, koje u preko 90% slučajeva prođe sasvim u redu. Bez ikakve potrebe za liječnikom.
Nije vam bitno kako se zove doktor, nije bitno kako se zove babica, nije bitan nitko nego vi same. Uopće nemojte razmišljati o svojoj okolini, o tome što je tko rekao, kakvim tonom, tko je i kako bio oko vas, da li ih se deset navirivalo ili nitko, sve to neka vam bude apsolutno nebitno.
Skoncentrirajte se na svoje tijelo i bebu koja dolazi.
Dišite sa svakim trudom u sebi misleći : Uf, ovo je boljelo, znači da smo sve bliže kraju poroda! I bebi u naručju!
Ako vam treba drip ili sredstva protiv bolova da biste sigurnije i lakše dočekali kraj poroda, prihvatite ih. Ako vam ne trebaju, neće vam dati.
Ako vide da je pritisak na bebinoj glavici prevelik, napravit će epiziotomiju. Ne rade ju iz gušta, nego samo i jedino da bebi bude olakšan dolazak na svijet. A to je ono što obje strane, i rodilja i medicinsko osoblje, žele.
Nemojte me kamenovati radi slijedeće rečenice, no mi sve kao mame dajemo jako puno za roditi i odgojiti dijete, pa nam neugodnost na porodu koju pretrpimo da bi beba lakše došla na svijet, ne bi trebala biti nešto što se pamti.
Rodila sam 4 puta i znam što pišem. Od poroda bi trebao ostati u sjećanju samo onaj trenutak apsolutne sreće kad čujete bebin plač. Ništa drugo nije važno kao to. Vjerujte mi na riječ, jer nitko ne želi saznati na svojoj koži zašto je to tako.
Roditi vlastito dijete je jedan od najboljih trenutaka u životu. Bez obzira gdje se dogodio. Bez obzira da li ste to platili par tisuća eura ili rodile u autu ( i sve između, naravno).
Bez straha, bez predrasuda, roditi je tako ljudski.
Tako je Danci. Mi smo na put u Rijeku i nazad (cestrina, gorivo) 3 dana boravka tamo za moju sestru i MM plus onih 100 eura koja moras platiti za prisustvo muza na porodu, dosta potrosili. Skoro 3 tisuce kuna. Za sto? Za nista. Iako se i ja znam tjesiti da je u Zg moglo biti i gore. Ovako sam barem dobila stolcic, izbjegla rezanje...
Ali isto tako mislim da se ne treba pomiriti sa takvom situacijom ni u RI ni nigdje. Zato sto nemam novaca za Austriju nemam pravo na human porod? Ako budemo sutile i mislile kako smo dobro prosle nista se nece promijeniti.
Ali najgore je to sto smo valjda u tom trenutku najranjivije. I ja sam isla nabrijana u rodiliste, misleci kako cu im nesto reci ako me budu silili na ista, ali u trenutku kad ti kazu da ti je dijete u distresu, sve pada u vodu. A da je to bila notorna laz, shvatis tek kasnije kad procitas otpusno pismo, porazgovaras sa babicom, zatrazis drugo misljenje od svog ginekologa... I tek onda shvatis sto su ti napravili i pocnes se osjecati kao g***o, kad se moram tako izraziti.
joj beti draga.
ja imam tri poroda iza sebe i moram reci da je nemjerljivo iskustvo kad te porode u rodilistu u odnosu na osjecaj kad rodis sama vlastitim snagama. nekom nije bitan samo bebin plac, nekom su bitne i druge stvari. recimo, da se nakon poroda ne osjeca ko g*vno. da izbjegne post porodajnu depresiju (koja je po mom misljanju upravo rezultat bolnickih poroda). da se osjeca snazno i sposobno, kako je rodila, tako i podizati to dijete.
znam da je ruzno citati o nasim rodilistima, ali i dalje se stvari nisu znacajno promijenile na bolje.
a o epiziotomiji i stetnosti i nepotrebnosti iste necu trositi rijeci. u velikoj vecini slucajeva je dovoljno samo da zena zauzme prirodniji polozaj za radanje. no izgleda da je to nekima od osoblja prevelika zrtva
Kad tako gledaš na to, onda tako i osjećaš, razumijem. Ja malo gledam i sa druge strane, liječničke. Iako, naravno da ima ljudi koji nisu dobri i brižni nikad, pa ni kao porodničari.a o epiziotomiji i stetnosti i nepotrebnosti iste necu trositi rijeci. u velikoj vecini slucajeva je dovoljno samo da zena zauzme prirodniji polozaj za radanje. no izgleda da je to nekima od osoblja prevelika zrtva
Moj osobni skor što se tiče epiziotomije je 3:1 u korist NE. A i ova prva je bila toliko da je, za prvorotku i bebu od 4200, dva šava ( a sasvim sam prosječna, nigdje preširoka
Epiziotomije je stetna, ma koliko ju i kako pokusali opravdati.
Kao sto mikka kaže, nije normalno da zena rodi dijete i onda se treba osjecati sretno jer je postala majka, a osjeca se ko drek na cesti jer su svi presli preko nje.
A na ovu Betinu:
Mogu se samo grohotom nasmijati. A zapravo je tuzno da zena tako laže druge žene. Osoblje, čast iznimkama kojih ima svugdje ali su u deeebeloj manjini, radi sve tako da olakša sebi. Od toga da vam skrate porod dripom jer im zavrsava smjena, do toga da vas drogiraju jer ste preglasne, preko toga da vam nece dozvoliti da se pomaknete iz ležećeg položaja, a neke ce u taj ležeći položaj i zavezati, do epiziotomije koju su u nekim rodilištima srezali sa 90% na 20% ukazavši nam pri tome koliko mnogo žena prije toga su osakaćivali, itd, itd, itd...
I ja sam rodila jedno od četvero djece u rijačkom rodilištu. Mislim da sam od izlaska iz prijemne ambulante do odlaska u sobu nakon poroda vidjela samo i isključivo primalje, i hvala im na tome, moj porodjaj je bio odličan za jednu bolnicu, ali mi nije palo napamet još jednom ponoviti protokolom dirigirani porodjaj. Pa sam četvrti put zaobišla bolničko radjanje. I uzvišeno rodila u toplini svoje radne sobe!
Ifi, a što ćemo sa svim onim ženama koje nisu te sreće pa, eto, uz sebe imaju muža koje je lud-zbunjen-normalan ili možda nemaju nikakvog muža koji će se boriti za njih.
Ili one koje su i sama preplašene, prvi im je porod, možda neinformirane, neznaju kod koga idu i nisu spremne na borbu. Zar one nisu zaslužile porod koji će im ostati u lijepom sjećanju?
Ja sam rodila u Varaždinu, imala sam najljepši mogući bolnički porod, nikakvih trauma, poštivala se svaka moja želja, ali sam itekako svjesna da je za to uvelike zaslužna sreća i duboko suosjećam sa svakom od vas koja je doživjela drugačije iskustvo.
Marta, kad je lijecnik iz prijemne ambulante zvao onog u rodiliste da mu kaze da dolazim, rekao je doslovno: "Evo ti jos jedna prije kraja smjene". I onda kad sam dosla gore naravno busenje vodenjaka i drip. Mislim da to nije slucajnost. Najlakse je reci: "Gospodjo dijete vam je u distresu, tko zna sto ce bit." i dobijes dozvolu za sve.
Kad nisam htjela potpisati onu bjanko izjavu obecali su da ce trazit moju dozvolu za sve sto budu radili, a naravno da nisu.
Beti3, tvoji su savjeti potpuno neprimjenjivi za žene koje misle svojim mozgom.
Najviše sam zgrožena ovim "prihvatite što vam žele napravit... blabla". Ako oni žele nešto napravit da mi ubrzaju porod, a ja to ne želim - zašto bih prihvatila???
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom