Ma laže ko pas. Čisto sumnjam da znamo za isti slučaj. Događa se to njima, ali skrivaju.Riječanka prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ma laže ko pas. Čisto sumnjam da znamo za isti slučaj. Događa se to njima, ali skrivaju.
ja sam rodila prije točno 8 mjeseci i stvarno ne mogu naći nikakve lijepe riječi za osoblje u riječkom rodilištu... žene koje rode po drugi, treći put još se i sjećaju nekih stvari u vezi njege bebe, ali da bi sestre prvorotkinjama pkazale poneku stvar ili dale savjet ili čak na lijepi način prišale sa rodiljama - takvo nešto u životu nisam vidjela... ako se odlučim za drugo dijete, sigurno ga neću tamo roditi!!!!!!!!!!! Žalosno.....
Optimistična, ako bude zdravstveno s tobom i bebom sve u redu, doma ćeš već nakon 48 sati ( ma i da je duplo toliko, nebitno). A za to vrijeme možeš pretrpiti i vizite i lošu hranu i neljubaznost i ljubaznost.
Što je dva dana nakon dobro prođenog poroda!
Zanemari ih i samo uživaj u spoznaji da si mama i da imaš BEBU.
Moje osobno iskustvo, mojih sestrični i susjeda je uglavnom dobro, poneko i predobro. Nemoj da te par loših priča uznemiri. Zašto ti ne bi bila jedna od onih kojima je riječko rodilište u lijepom sjećanju.
Mislim da je baš dobro pisati o tome što se događa u RI rodilištu jer se možda nešto i pokrene. Ako su mogli biti dobri, onda to mogu ponovo, a sigurna sam da forum čita bar netko tko tamo radi.
Meni je sam porod bio super, ali toliko sam čitala i pripremala se...
Imala sam plan poroda i željela sam u kadu ili na stolčić - ipak sam rodila obično, na stolu.i to zato jer mi prvi nalazi za kadu nisu bili ok, a beba nije htjela čekati dok sljedeći nalazi sitgnu.
Većinu sam trudova odradila kod kuće, u svojoj kupaonioci i kadi te mi je vodenjak sam doma puknuo - baš kako sam i željela - pa sam tada krenula u rodilište.
Prva prepreka: snijeg i led.. To je bilo baš u onih tjedan dana kad je u RI padao snijeg i poslije ponoći je bolnički krug fino zaleđen. Ipak, MM je sve odradio kako treba i ušli smo u rodilište.
Druga prepreka: teta na šalteru. Ok, znam da ima divnih sestara, ali ova na šalteru je ispalila čak i MM. Mene je uhvatio trud, ono BAŠ i čučnula sam, (sve mi koje čitamo i pripremamo se, znamo da je tako lakše podnijeti..), a ona kaže "Gospođo, nemojte mi sad tu po podu ležati"Ooo, ja kuliram, sve ok, MM skuplja obrve i podiže ton.. Ipak, uspješno prešli preko prijave.
Treća prepreka: pregled. Ok, skinem se i dolazim odmah na pregled kod vrlo mlade i vrlo nezainteresitrane doktorice i nešto starije babice. Doktorica kulira, kaže da sam otvorena (e, sad zbilja ne znam, mislim da je rekla 8cm) i odmah u rađaonu. Babica pita za kllistir, ja kolutam očima, ali šutim. Doktorica odmija, kaže sada više ne treba. Juuupiii!!
I eto mene u rađaoni. Dok su trčali po MM, imala sam još dva jaka truda, a bila sam u tim trenucima sama u rađaoni.
Uglavnom, plan poroda se nije spominjao. Možda nije bilo ni vremena. Jer sam zaprimljena u 00,30 a rodila u 01, 20 ili tako nekako. Porodila me ta mlada doktorica kojoj od srca preporučujem tečaj empatije.
Rodila bih ovako još deset puta, bol nije strašna, rezali su me, ali nisam imala drip niti prokidanje niti epiduralnu. Kako sam htjela.
Međutim....
Ono što me i danas proganja, to je što poslije nisam bila samopouzdanija.
Jer je beba imala prvi apgar 4/10 i nije odmah proplakala a ja i danas ne znam zašto. Jer sam u tri ujutro bila u krevetu, a bebu su mi donijeli oko 13 i dali su joj mlijeko bez da je mene itko išta pitao. Jer sam prema svima bila mila i draga i nitko me nije šljivio dok nisam otišla potražiti svoju bebu na intenzivnoj. Jer mi nitko nije govorio što je s mojom bebom, a meni su glavom prolazili strašni scenariji. Jedan visok, stariji i mršav pedijatar mi nije ništa rekao, samo da se strpim blabla, ali zato je jedan mlađi, zgodni, kad se nisam mrdala s intezivne, odmah donio ultrazvuk aparat i preda mnom pogledao glavicu da vidi je li sve ok. Hvala mu.
Žao mi je što odmah nisam reagirala. Dogodio se neki nesporazum i jedni valjda nisu skužili da drugi meni bebu nisu dali. A svakoga sam pitala kad će mi donijeti bebu, i doktore i sestre i spremačice.Sretna sam jer je moja beba ok, ali trebala mi je godina da prestanem sebe kriviti što nisam odmah drugačije reagirala.
Voljela bih dodati da ima krasnih sestara i doktora.
Mislim da je glavni problem što mnogi od njih zaboravljaju da to što rade nije samo posao, oni su dio novoga života, sudjeluju u najljepšoj životnoj čaroliji, a odrađuju je rutinski.
Evo cure čitam ovo malo i odlučila sam podijeliti svoje iskustvo sa vama. Inače pišem na temi Anđeli jer sam nažalost u 24.tj. trudnoće imala prijevremeni porod upravo u Ri rodilištu, nosila sam blizance koji su jedan nakon 7 a drugi nakon 17 dana preminuo, to je bilo 2.1.2011. a eto igrom sudbine već 10.12.2011. rodila se moja zdrava curica i moja iskustva isto baš nisu naj naj...
Naime prvi porod i boravak u bolnici prije poroda mi je bio dosta neprofesionalan s njihove strane, uglavnom krvarenje, pregledi od strane barem 8 doktora svaki naravno kopa po meni pa me šalju doma pa opet u bolnicu pa opet doma uglavnom na kraju porod je krenuo rodila uz pratnju 15-ak ljudi u rađaoni jer je naravno svih zanimalo kako izgledaju blizanci u 24. tjednu trudnoće bez da su mi govorili šta mi rade, zašto i kako...da su me nakon toga smijestili samu u sobu usred noći nitko mi nije rekao šta je s djecom di su ni kako su (jedino su ajde pustili muža k meni pa mi je on prenio informacije o bebama) Drugi cijeli dan nitko nije došo u moju sobu osim spremačice nisam imala pojma di sam, di su bebe šta se događa, i onda oko dva dolazi sestra s toplomjerom i ni nakon tri sata ne dolazi natrag po njega i ona sam pukla digla se i išla potražit bilo koga i nosim im taj toplomjer a one ćakulaju na pultu i kao jojjj pa mi smo zaboravili na vas...da ne govorim da sam u nekoliko navrata molila da mi kažu di su mi djeca da bi se na kraju dana jedna udostojila i prstom samo pokazala pa tamo vam je neonatologija šta niste već bili aaaaaa luda sam bila, al onda kad sam tamo došla skroz druga priča na tom odijelu su meni barem bile divne sestre i divni doktori...
I onda iznenada ja opet trudna i na kraju godine ponovno u Ri rodilište, opet naravno čekala pregled sto godina, rekla da želim na stolčić naravno nisam ga dobila uz obrazloženje da neću ja to tako moć bit će bolje da to riješimo na stolu, mm je bio samnom i dobro da je jer većinu vremena sam bila sama babica je došla na samnom kraju, istina bila je gužva taj dan al opet...relativno brzo sam rodila jer sam većinu trudova odradila doma al šivanje od sat i pol i 60 šavova neću niti komentirat...
Uglavnom iskustva mi nisu najbolja al naravno u svemu tome i tamo je pokoja sestra bila super al smijene se brzo mijenjaju preživjela jesam al me strah da bi jednog dana opet morala ić tamo!!
sari1991 možda smo ja i ti isti dan bile tamo jesi rodila 10.12.?
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 16.08.2012. at 11:37 Razlog: dupla poruka
Bebica_2 :hug: strašno nešto :/
Bebice, strasno mi je zao sto si imala takvo ruzno iskustvo.
Tuzno je i neshvatljivo da se za malo ljudskosti i pristojnosti moramo uzdati u "dobru" smjenu, da to nisu stvari koje automatski dobivamo kada dozivljavamo najvaznije, najsretnije i najtuznije dogadjaje u zivotu.
Em nije bolje, nije niti TO nego rodjenje djeteta i ne rijesvaamo TO nego zena radja i transformira se u majku.bit će bolje da to riješimo na stolu
Uzas i sram ih bilo za oba puta.
S tim da sam vam to ukratako opisala bilo je tu još puno sitnica koje su grozne i ne bi se smijele dešavati!!
Puno puta si mislim da su me bolje pratili i dali si truda da bi i moji blizanci sada bili tu, ali sad više nema smisla razbijat glavu sa time jer vratit ih ništa ne može...
Al recimo neću nikada zaboraviti i jednu stariju sestru (ko bakica je bila mila i draga) ona me dovela u sobu nakon prijevremenog poroda i baš si je dala truda oko mene i pričala samnom i bila kraj mene al nažalost samo dva sata jer joj je onda završila smijena!
A šta se doktora tiče nema koji me nije pregledo tako da o svakome imam svoje mišljenje i istina nisu svi toliko loši iako mi je dr. sa humane daleko najbolji, a za ostale smo mi tamo nažalost samo broj!
evo i mene s friskim dojmovima iz Ri rodilista. Sve je bilo ok. Svi korektni. Ali istina je i tada ja nisam bila pretjerano zahtijevna, osjetljiva,sto me zanimalo pitala sam, odgovor sam uvijek dobila. cinjenica je i ta da su sestre na 5 katu poprilicno rastegnute i lako te zaborave. I moje je dijete zavrsilo na neonatologiji i ja sam mogla odlaziti njemu kad god sam htijela, dapace poticali su me i da ga uzmem onako malenog u ruke i pokusavam staviti na prsa. Ali cijenica je i ta da mi jutro nakon poroda niko nije prisao i pitao me da li zelim vidjeti dijete. Pitala sam sama i odmah me sestra uzela za ruku i odvela malenom. I kad je nestalo wc papira stavili su novu rolu nakon sto sam im rekla, dok su se cure u sobi samo medjusobno zalile. Sestre idu malo na zivce koliko se forsira s dojenjem i stipanjem ali kad se dojenje uspostavi onda te pustaju na miru ali i dalje prate.Istina je da treba imati stav u Ri rodilistu i dosta oga traziti i zahtijevati.
Dobro krenla sam od kraja a ne od pocetka, radjaone. Ni tu prituzbi nemam. Ali porod je bio relativno brz, i ja sam bila ok emocionalno jer sam znala da radjam ovaj put zivo dijete, a i mm je bio samnom, babicu sam zamolila da me ne napusta kad su krenuli trudovi i bez pogovora je sjela uz mene i nije odlazila vise. Meni je bilo vazno da rodim brzo, da trudovi budu efikasni i da mali sto prije izadje van. rodila sam pod dripom jer svojih trudova nisam imala. rodla nakon dripa za pola sata kroz manje od 20 trudova. i rezana sam jer bih sigurno pukla. dobila sam anesteziju i recnuta. za minut je mali bio vani. Pitala sam oce li pustit jos malo pkovinu i jesu bez pogovora.
Sada s odmakom od 12 dana od ovog poroda i 2godine od proslog razlika je znatna Negativno, frustrirajuce iskustvo odlaska kuci bez djeteta i ovo su neusporediva. Da mi je opet ovako roditi ne bih imala nista protiv Ri rodilista
Optimistična, čestitam!
20 trudova-
ah sta ces... pilece kosti
Optimistična, ma čestitam!! Jako čestitam. Baš me razveselila tvoja vijest.
cure zahvaljujem
Čestitke tebi i malom dečku.
Evo, ja cu za Ri reci da su me u 4 godine potrefile dvije okej smjene...cuk cuk cuk u drvo za slucaj da rodim i trece dijete.
Bila sam prije ovog drugog poroda na razgovoru (i za to treba veza) s dr. P.(necu ime bas javno) da pitam do kad se smijem boriti protiv hospitalizacije i indukcije u slucaju da sam otvorena na pregledu (s obzirom da sam pol trudnoce prelezala zbog ulozivog i omeksanog cerviksa), da li smijem odbiti to rutinsko dripanje i probijanje vodenjaka, vezanje za taj famozni lijevi bok (koji meni u obje trudnoce nije uopce odgovarao) i slicno. Dobila sam odgovore koje sam i ocekivala, dakle, jako diplomatske ali mi je receno da zato postoji plan poroda i da ga smijem donijeti i proci ga s osobljem kad dodjem roditi, da se to ne odbija, da je sad rodiliste kao ipak otvorenije za suradnju.
Prvi porod: iako mi je velika kolicina plodne vode istekla doma, dr.me je upozorio da ce mi busiti vodenjak jer je visoko puknuo a i trudovi su mi se jako prorijedili i ublazili nakon dolaska u bolnicu pa kao, to cesto potakne porod da mrdne s mjesta. Klizmu sam tad izbjegla jer sam bila dosta otvorena, drip sam zamolila da mi ne daju. Receno mi je takodjer da imam dva sata pa ako se ne otvorim vise u to vrijeme, slijedi mi drip. Srecom sam rodila u ta dva sata.
Drugi porod: plodna voda mi je pocela lagano curiti doma ali ovaj put nisam imala trudove. Nekako se nisam usudila bas ih cekati doma 12h pa smo nakon nekog vremena otisli u bolnicu. Ovaj put sam imala taj plan poroda al s obzirom na apsolutno 0 trudova mislila sam da mi drip ne gine. E sad, dr u smjeni me pregledala, zakljucila da nam se ne zuri jer beba ima dosta plodne vode...pustili su me i da setam i okrecem i za ctg i sve kako mi odgovara. Klizmu su me pitali da li imam sta protiv nje. Nakon 5h u bolnici dogovorili smo se da mi daju na infuziju prostin da potaknu otvaranje jer je stanje ostalo nepromjenjeno. Od njega jesam neke sitne trudice dobila ali se nisam uopce otvorila. Nakon 11h curenja vode dosla je druga smjena koja je imala malo zesci pristup, skuzila sam da su procitali plan al valjda im je mene bilo dosta kao inventara, ili cisto radi toga sto se porod razvukao toliko dugo. Uglavnom, receno mi je da ce probusiti vodenjak - e nakon toga su mi krenuli bas pravi trudovi. Dio koji bi zamjerila je primalja kojoj sam jasno rekla da su mi trudovi postali bas jaki i da mi se cini da sam prvo dijete rodila s takvim trudovima ali se ona vise uzdala u ispis na papiru ctg-a nego na ono sto je pisalo na ekranu istog ctg-a i mene ( a na ekranu je pisalo za mene finih 95) i planirala mi dodati jos i drip. Sva sreca pa sam ja bila u pravu i rodila prije nego sta je taj drip stigao do mene
Nazalost mislim da u rijeckom rodilistu sve ovisi o tome i kako rodilji padne grah u vezi smjene ali i kako smjeni padne grah u vezi njihovog raspolozenja za suradnju.
Za sebe mogu reci da sam 80% zadovoljna - da moze bolje, moze ali da postoji mogucnost da mi primalja sluzbeno dodje u kucu i porodi me, radije bi to nego bolnicu.
e meni nesto nije jasno. u pitanjuje taj ctg. kikica kaze da su njoj isli do 95 meni pak do 40 ako mi mm nije lagao. piat cu ga jos jednom danas. bila sam znaci pod dripom i to bi bili trudovi pred izgon. da li je to moguce???
Ma meni su ovi oko 40 bili nista, mene menga vise boli, znam da sam se hihotala za to vrijeme. Kad su krenuli prema 60 prosla me volja za hihotanjem a na ove iznad 90 sam debelo puhala. Sjecam se da je vezano za trudove primalja kasnije rekla da se nekim zenama zbog trbusne stijenke ocitavaju slabiji trudovi, ako koja primalja cita onda ce bolje pojasniti da li to ima veze s time kako namjeste ctg ili koliki je kome slaufic oko trbice. Recimo, sjecam se da mi je sogorica radjala (istina, u drugom rodilistu) i da su zenu uvjeravali da nema trudove jer njima ctg nije nista ocitavao.
pitala sam mm-a danas vezao za moj ctg. mislio je da ce mi biti lakse ako mi slaze. najjaci su mi isli preko 110 a ne 40.
Optimistična super za lijepo iskustvo
I moji friški dojmovi: premda je moj porod bio hororičan tretman osoblja sa svakog kata bio je dobar. U predrađaoni i rađaoni poštovali su sve moje želje (imala sam plan poroda), pitali me, konzultuirali se samnom i partnerom prije svakog postupka.
U šok sobi također. Ne znam je li zato što su nas bile samo tri, jer su cimerice s 5. kata doživjele hrpu neugodnosti (taj dan ih je bilo desetak) - radi prezaposlenosti, čega, nemam pojma. Sa druge strane nisam zivkala, pitala, imala prohtjeve, a vidjela sam da ih hrpa ima dok sam tamo ležala. Možda jer me i doktor posjećivao, zvao sestre telefonom da pita za mene (ni to ne znam zašto je činio, je li zbog ozbiljnosti moje situacije, grižnje savjesti, trećeg faktora - poslije smo se zezale u sobi da je sigurno ostao zaljubljen u mene kad mi je vidio maternicu na carskom).
5. kat - sestre imaju svaka svoju teoriju, od dojenja, vremena hranjenja, do njege pupka i inog. Ne u nijansama nego kontradiktorne teorije pa sam logikom sama nekako spoznala što prihvatiti, a što ne. Sve su bile dostupne, odgovarale na pitanja (tu sam bila uporna oko dojenja i htjela sam iskoristiti duži boravak u bolnici da uspostavimo što bolje dojenje). Bila je jedino jedna puna sebe i držala duge monologe...ali to smo shvatile kao zabavu pa bi se kad bi ona otišla smijale satima.
Zaboravih napisati pohvalu za sestru Andre(J)u, mlađu, kratke crne kose, veselu i divnu ženu koja mi je cijelu noć dolazila, prosjedila s nama jer je jedina primjetila da su mi se dojke prepunile. Stavljale smo obloge, pokazala mi kako dojiti, kako izdajati, imala je strpljenja do neba. Primjer drugima definitivno.
Jesam!!!! u 14 i30h, a ti???
Ja u 10 i 55!!
nama je bilo sve u redu u riječkom rodilištu. bili smo na 4.katu tjedan dana i tamo su sestre divne. jedan dan nas je doktor doduše zaboravio pregledati :/ u rađaoni nam je isto bilo ok, al mi smo bili jako brzo gotovi. naš doktor je čak i tiskao s nama :D
5. kat je isto bio ok, ali isto je bilo sve u redu pa ne znam što bi bilo da nije. jedino me jako nanervirala sestra koja nas je natjerala da spremamo stvari dan nakon što smo rodile i skrivamo sve i ljutila se zašto nam je krvava posteljina dan nakon poroda jer dolazi vizita. drugi dan nije bilo tako jer nije bio taj doktor u viziti. a za njega se zna da je neljubazan, bahat i da ga nitko baš ne voli. da, i on je bio u rađaoni i iako sam samo jednom viknula i to za vrijeme epiziotomije a ostalo sam bila mirna je počeo me nešto stišavati. ali je naš doktor odmahnuo glavom i rekao da je sve u redu i da mi dobro ide. tak da eto. ima svakakvih ljudi kao i svugdje.
da se i ja javim.. ja sam tamo rodila prije skoro 6 godina.
sto jos reci o ovoj temi kad je sve receno? ja sam u rađaoni bila 6 sati, od cega vecinu vremena sama.. nisu mi dali da se mrdnem sa kreveta, vec su mi ruke i noge utrnule od lezanja, o odlasku na wc sam mogla samo sanjati, jer zasto ici kad ti mogu staviti kateter ?!
na samom kraju, kad vise nisam znala sta bi i di bi i krenula sam se grciti i dizati sa kreveta su se derali na mene da sjedim djetetu na glavi, da legnem itd itd., a kao da to nije bilo dovoljno u tocno pola noci, nakon 6 sati trudova, oni meni kazu da se sada sama prebacim sa kreveta na drugi krevet na kojem cu roditi ?!? rodila za 10 minuta. mislim ono haloo ! ne znam di su mi noge ni ruke, kako cu sad na drugu stranu sobu? uzas.. i nisu mi pomogli, bio je muz samnom, pa me on preveo preko sobe.
katastrofa..
kasnije kad sam napokon dosla do sobe, bebu su mi donjeli tek drugo jutro poslje 10 sati.. kad sam ga vec poluluda trazila po hodnicima .
sestre na odjelu- katastrofa. jedna mi je pogledala cice i rekla: ma probajte bi slobodno, ali imate male bradavice i od toga nista nece biti... samo da kazem, da sam svoje dijete kasnije dojila do godinu i pol dana.
e, i šećer na kraju.. na prvoj viziti su mi uletili u sobu i neka uzasna doktorica, sjecam je se kao danas,..pocela vikati na mene da je moje dijete bolesno! da mora ostati u bolnici, da to nesto nije normalno.. ja pitam pa sta mu je, a ona meni da: neznamo sta mu je.
aaaa
uzaaas
stvarno, stvarno uzasno iskustvo, prije, poslje i za vrijeme!
jedino evo, mjesec danas sam lezala na katu ispod na cuvanju trudnoce i tamo moram reci da su sestre sasvim ok i cijelo iskustvo je izdrzivo.
sad se ježim kad se sjetim da me opet ceka ta prica. i najradije bi rodila doma, ali obzirom na stavove okoline to nije izgledno.
Posljednje uređivanje od puntica : 12.11.2012. at 19:32
samamama, razumijem da si uzrujana, ali molim te da pripaziš na nivo komunikacije. Vrijeđanje i psovke ne dopuštamo.
hvala
oprosti puntica, ali ponovno citam svoj post i ne vidim nigdje da psujem i da vrijeđam ikoga, osim sto sam rekla da je bilo uzasno i da su sestre katastrofa? nemoj molim te uvoditi cenzuru tamo gdje za to nema nikakve potrebe.
i da: bilo je uzasno i sestre na gornjem katu su prema meni bile katastrofa - sve, od prve do zadnje.moguce da im se nije svidjela moja boja kose, zaista ne znam zasto i necu ulaziti u to.
a ako opet vidim onu doktoricu koja mi je totalno bezobzirno saopcila da mi je dijete bolesno i da ona ne zna sta mu je i pri tom se derala na mene, prostijreliti cu je pogledom i prije nego zucne jednu rijec: cisto preventivno unaprijed.
ne vidiš jer sam brisala onaj dio gdje si napisala da si im j.la mater po hodnicima, i ponovo bih ga brisala jer mu ovdje nije mjesto
u tom slucaju posipam se pepelomne vidiš jer sam brisala onaj dio gdje si napisala da si im j.la mater po hodnicima, i ponovo bih ga brisala jer mu ovdje nije mjesto
zaista se ne sjecam.. biti ce da prozivljavanje ponovno tih scena u meni stvarno budi bijes lol
neka si ti to brisala
Moram priznati da čitajući vaša iskustva da mi se javljaju mnogi mnogi upitnici izna glave, jer od 3 na glasu europskog rodilišta, kad čujem ovakve komentare zavrtilo mi se u glavi....pa zar je stvarno tako??? ja sam sada u 37 tjednu i bila sam na pregledu na ri poliklinici (jer mi ogtt nešto nije uredu, pa sada svaki tjedan moram na pregled tamo) moram prznati da sam stupila u kontakt a doktorima Fridl i Prodan (ak se ne varam) i oni su mi bili na pregledu super, sestre su isto na poliklinici me srdačno primile, ali uvijek bude onaj "ali" bila je i jedna jako mlada doktorica koja mi je radila vaginalni pregled nakon kojega otvoreno mogu reci da sam urinirala u gaćice jer nisam imala nimalo osjećaja što mi se dole dešava koliko je doktorica bila "nježna". S obzirom da se sada svaki tjedan moram upravo toj mladoj dami javiti moram priznati da su mi sad već oči pune susa tko će njezino "kopanje" preživjeti. To je što se tiče mog prvog iskustva u riječkoj poliklinici, e sad kako mi se bliši porod čitajući vaša iskustva u rodilištu, moram priznati da više ni sama neznam da li je pametno da rodim tu u rijeci, i koliko im se žustro moram suprostaviti da me ne "maltretiraju".....Ovo mi je prvi porod i nikad do sada nisam imala iskustva s nijednom bolnicom, ali svaki vaš savijet dobro dođe, ne samo meni nego i svima onima koji će roditi nakon mene i naravno kad i ja rodim svakako očekujte i moju priču koja će isto tako nekome pomoći....
dr.Prodan me se dojmio kao izuzetan čovjek, dolazio je tješiti buduće majke i provjeravati one koje je porodio. i meni je pregled kod njega bio odličan, i kod dr.Marića i dr.Vejnovića, a porodio nas je dr.Finderle i isto je bio super. za doktoricu sam ija čula svašta ali se nisam susrela s njom. općenito ne volim ženske ginekologe i ženske profesore tjelesnog. u svakom slučaju samo hrabro, ako te boli a ti joj probaj reći. ne znam ima li to koristi, ali s obzirom da su tamo i sestre (koje su mi isto bile odlične) možda bude nekog uspjeha.
a neznam ni koliko je pametno da joj govorim da me boli jer je toliko drska da tko zna ako mi ona bude na porodu može se iživljavat na meni, i ja sam više za muške ginekologe jer puno profesionalnije obave svoj posao, a i osjećajniji su pri pregledu, sad u utorak se opet moram javiti dotičnoj, pa se toplo nadam da je neće biti da me pregleda netko drugi....
Dvije kolegice su mi rodile u riječkom rodilištu u ova dva tjedna i imaju samo riječi hvale za osoblje riječkoga rodilišta
Dali otac mora proći trudnički tečaj da bi mogao sudjelovati na porodu? Suprug mi ima nezgodno radno vrijeme tako da nisam sigurna da ćemo to uspijeti iskombinirati
u RI se samo plati naknada za prisustvovanje porodu, 375 kn.
Ivon, nemoj se bojati i samo hrabro! Moj savjet je da istipkaš nekakav plan poroda - odmah imaju drugi pristup jer im priložiš uz svu dokumentaciju i imaju crno na bijelom. Nitko me zbog toga nije gledao poprijeko, dapače, o svemu su me obavještavali i pitali me. Plus bi bio ako partner može ići s tobom. Ako se zauzmeš za sebe a istodobno imaš osmijeh (jer najprije ideš tamo da zagrliš napokon svoje djetešce) ja vjerujem da će sve proći dobro!
Za dr. Prodana (obilazio me tisuću puta nakon carskog i zvao odjel) i Finderlea (od predstavljanja do profesionalnosti, krasan!) imam samo riječi hvale! To je doktorica Krištofić - meni se pokazala na pregledima kao vrlo pažljiva, nježna i obzirna, sve do trenutka kad se porod počeo komplicirati....ona druga starija doktorica u 5. mj. trudnoće rekla mi je svašta ružno, gotovo da je bolje da pobacim jer mi dijagnoza nije neka....
hvala ti puno
Evo i mog friškog izviješća iz Ri rodilišta! Rodila sam 6.11. Prije toga sam tjedan dana bila na 4. katu jer sam prešla termin a ništa se nije događalo pa su me stavili pod nadzor. Sestre jedna bolja od druge, ugodne i susretljive. Dr. Prodan, Marić, Klarić, Finderle - isto tako svaka pohvala.
U rodilištu je bila neka mlada doktorica, ne znam ime, nije bila baš pretjerano ljubazna, više recimo službena, a čovjeku u bolovima treba možda i koja utješna riječ. Babica me se isto nije dojmila, baš je neka nezainteresirana i odsutana bila, nemam pojma
Uglavnom kratko je trajalo pa dobro.
Na petom katu sam očekivala horor, jer sam se načitala po raznim forumima svega, kad ono sestre odlične.Ja sam bila malo zahtjevniji pacijent i prvi dan sam ih zvala za svaku sitnicu, uključujući i to da je mali plakao a ja ga nisam mogla smirit pa sam ih zvala upomoć
Sve su bile ljubazne i dolazile su na svaki poziv i sve mi pokazale i objasnile oko dojenja, a vjerujte da sam im krv popila sa svojim pitanjima.
Tako da, sve buduće rodilje nemojte bit unaprijed isprepadane kao što sam ja bila . Svaki porod je individualan i svatko ima različit prag tolerancije tako da samo opušteno.
Vidim da većina na ovom forumu želi što prirodniji porod, ali mene zabrinjava što je sa starijim prvorotkama i trudnicama koje imaju rizičnu trudnoću? Dobro je poznato da je u Rijeci CR zadnja solucija. Sve prvorotke 39+ koje poznam (među njima je bilo i IVF trudnica) se "tjeralo" na prirodni porod, a tek kad je nastala frka (a nastala je u svim navedenim slučajevima) išlo se na hitni carski, a u nekim slučajevima je i za to bilo prekasno pa se beba "čupala" na vakum. I sama sam imala priliku uvjeriti se da su svi doktori tamo stručni, ali što vrijedi kad ovo nije ništa drugo nego kockanje s nečijom budućnosti. Zašto? Da bi se hvalili da imaju najnižu stopu CR. Zato drage cure, kad vam u Rijeci kažu da ste za CR nemojte uopće sumnjati u to.
nina70, kamo sreće da su mene na vrijeme naručili za CR. U mjesec dana me pregledalo četvero doktora i dvoje je napisalo da je riječ o normalnoj, a dvoje o visokorizičnoj trudnoći na temelju istih podataka i pregledajući me (gdje je tu objektivnost?), a moja ginićka je od samog početka znala da imam školske indikacije za CR i kao, poprilično se brinula oko moje situacije. I da se osmi dr sjetio uzeti ultrazvuk i vidjeti da nema šanse da se beba spusti u porođajni kanal - a ja sitna, a on ogroman i poprijeko. I opet im nije bilo dosta 8 sati i 8 doktora koji su forsirali da rodim prirodno (i ja nadobudna željela prirodno i izigravala super junakinju satima).
Zato i dalje mislim da se moramo naoružati informacijama i doći spremne izboriti se za sebe - jer mi smo njima ipak samo statistika. Danas mi je žao što nisam inzistirala ranije da se ta agonija zaustavi i da me netko pogleda na UZV-u. No, lako biti general nakon bitke...
Palčice tko zna da li bi tvoje inzistiranje nešto promjenilo, ali srećom tvoja je priča imala sretan kraj.
Želim reći, sve je lako kad je trudnoća školska, tada drage moje možemo roditi i doma uz malu asistenciju muža, ali ako trudnica ima IUGR + visok tlak + godine + prvorotka + IVF a oni ne smatraju da je to indikacija za CR...ako ništa, mislim da smo zaslužile individualni pristup. Ako su im IUGR i visok tlak ili neka druga komplikacija mačji kašalj, zar im godine + ivf nisu alarm da tu nema mjesta kocki??? Prije se nisam ni malo bojala poroda, ali sada se bojim.
Vjerujem, jer kao i u svemu lako je kad je sve školski i dobro. Onda su i oni divni. Kad sam ležala poslije poroda na intenzivnoj, zbog velikog gubitka krvi na CR, do mene je bila žena koja je imala CR zbog visokog položaja bebe i visokog tlaka i nije se ojećala dobro ali su je baš olako shvaćali. Otišla je prije mene na odjel, a onda me srela glavna sestra i rekla da su je vratili jer je oslijepila na jedno oko. Prestrašno!
Ajme prestrašno!
Jako, jako puno toga ovisi o tome u koju smjenu naletiš. Najbolje, ako je ikako moguće, je naći nekog u trudničkoj ambulanti od liječnika/ca koji ti se sviđa i zamoliti ih da dolaziš kod njih u smjenu na preglede. Onda te upoznaju bolje, stećete međusobno poštovanje i lakše ćete se odlučiti za najbolju opciju obzirom na situaciju. Najgore je ono kad nabasneš svaki put na nekog novog i svaki put nanovo objašnjavaš cijelu situaciju.
Evo, da se i ja prikljucim sa svojim iskustvom u RI rodilištu. Ja sam rodila prije 4 godine i moje iskustvo je bilo slicno mnogima od vas, ali meni je odgovaralo da mi se sestre i dokotori ne motaju okolo i svaki cas nesto pitaju, sve sto sam tražila sam i dobila, vodu, casopis i dekicu, a nervozu dezurnog doktora se uopce nisam obazirala, cak sam pitala sestru zasto je nervozan, jel ima možda problema kod kuce. A njegov komentar da zene koje tvrde da im je hladno i traže pokrivac, teze rode, uopce me nije zbunio, jer znam zasto sam to tražila, a za drugo me nije bilo briga. Nakon deset sati trudova, bez uspjeha, jer se nisam otvorila vise od 1,5cm, odveli su me na carski. prije toga su mi dali epiduralnu, pa su poceli operaciju bez opce anestezije, ali ja nisam htjela biti budna, pa sam tražila da me i uspavaju, sto su i napravili, jer sam ima rekla da me boli dok rezu, a to uopce nije bila istina. Ujutro su mi donijeli moju curicu, ali je zbog bolova nisam mogla dojiti, pa sam to pocela nesto kasnije, sto uopce nije utjecalo na kasniji tijek dojenja, koje je trajalo do njene druge godine. Osoblje me nije nimalo zabrinjavalo, vise mi je smetalo ponasanje cimerica, koje su bile cmizdravije i zahtjevnije od svoje djece i stalno su se zalile na nesto. Uskoro cu roditi drugi put i nadam se da ce mi iskustvo biti barem približno kao i i prethodno, ali bez cmizdravica u sobi, nadam se nekoj, koja se zna nositi sa post porodjajnim problemima, bez kukanja.
I ja sam se prisjetila svog poroda u Ri rodilištu. Došla sam sa trudovima u 1,30 ujutro, 3 cm otvorena, rodila idući dan u 20,45, tako da sam dočekala i otpratila 3 smjene. Ne mogu reći da sam imala posebno neugodno iskustvo kad je 3. kat u pitanju. Ja sam htjela porod u kadi, međutim nisam se nikako otvarala, od 1,00 ujutro do 17,00 idući dan otvorila se za 1 cm i bila sam već totalno iscrpljena, nisam ni imala snage za kadu više i nije mi bilo do ničega, htjela sam da što prije završi. Zadnji dr. koje me je pregledavao u 17,00 sati idući dan čini mi se da je bio Saftić - stariji s brkovima mi je ostao u ugodnom sjećanju. Ljubazno mi je rekao kako shvaća da sam planirala porod u kadi, ali da obzirom na to da sve skupa već predugo traje, da porod ne napreduje, da on predlaže ako se ja slažem da mi probuše vodenjak, daju drip i epiduralnu. Ja sam na to pristala, jer sam nakon 16 sati trudova sam htjela da sve skupa završi i da rodim. Dalje je sve išlo glatko. Međutim kad se sjetim plavokose doktorice koja me jutro prije nego što sam došla u rodilišta pregledala u ambulanti poliklinike, para mi ide na uši. Dakle prošla sam svašta u životu, pa tako i punkciju 19 jajnih stanica na živo, ali taj pregled neću zaboraviti. Gospođa me tako pregledala da sam skoro počela povraćati od bolova i prokrvarila sam nakon njega. Poslije pregleda sam od med. sestra saznala (jer mi dr. nije ni riječi rekla) kako mi je doktorica pokušala ručno otvoriti ušće maternice, kako bi pokrenula porod (prenijela sam tjedan dana).
Ja imam hmm...relativno pozitivna iskustva sa RI rodilištem. Ne mislim da su me tretirali ništa bolje ili lošije od drugih rodilja. Moj dojam je bio da sam im komad mesa, rodile su i sve druge pa ćeš i ti (istina), ali malo nježniji pregledi i empatije nebi im bilo na odmet. Ja sam došla u rodilište oko pola noći rodila u 13:23, tako da je sve dosta dugo trajalo...ali ajde preživjeli smo, bebica super!
Čitala sam po forumima o sestrama na petom katu i očekivala užas, a ono iznenađenje, stvarno su super... Njih je stvarno pre malo na onoliko rodilja. Ja sam imala problem sa dojenjem, već u rađaoni kada su mi dali bebicu, babica je rekla da neće ići, ali "neka se time pozabave na 5. katu". Problem je naime bio u mojim bradavicama, mekane, ravne, bebica nikako nije mogla uhvatiti cicu. Gore na 5. katu, sestre su se toliko trudile da mi pomognu, ali nije išlo. I sve to mogu shvatiti, ali ne mogu shvatiti da ako žena ne može dojiti, nitko ne spominje dohranu, samo da beba nije gladna. Moja miška je stalno plakala, izgrebala si je cijelo lice sa noktićima, i nitko ništa. Muka i suze na oči mi dođu i dan danas kad se sjetim da je bila GLADNA! Otpustili su me iz bolnice sa nalazom DOJENJE USPOSTAVLJENO ??? Valjda zato što sam se izdajala i hranila ju na čašicu (koje su mi pokazali jednom na brzinu), ali to njoj nije bilo dovoljno. Jedva sam čekala doći doma, kupili smo silikonske šeširiće i bebica je cikila i napokon se napapala. Šeširiće sam koristila sigurno 2 i pol mjeseca i polako počela davati ciku bez šeširića. Danas ima 3 i pol mjeseca i super cikimo!!
Sve u svemu sestre su se zaista trudile da uspostavimo dojenje, i hvala im na tome, ali ako ne ide ne ide... bitno je da bebica nije gladna!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
