Pozdrav svima,

moja malena je bila na prvim vježbama za razvoj motorike nakon kojih sam osijedila i ostarila jer od bebe koja rijetko kad plače na vježama nije bilo niti traga. Toliko je plakala da je bila ljubičasta, ja sam bila skamenjena, nije bilo načina ka koji sam ju mogla utješiti, niti cica niti nunanje, ništa, ništa

Kad nam je fizioterapeut rekao da to ne smije utjecati na vježbanje, dapače, da ne prekidamo vježbu zbog plača jer bi ju tako naučili da plačem može izbjeći vježbu, nisam komentirala, ali sad si doma razmišljam nije li smisao tih vježbi da se njezinom mozgu pošalju signali o ispravnim obrascima pokreta. Pa kako ona u onakvom plaču (znači ne govorim o cendranju već o plaču u kojem ostaje bez daha) može primiti bilo kakav signal? Nisam fizioretapeut ali zdrav razum mi se kosi sa stajalištem-nek vrišti, pomoći će joj.

Kakva su vaša iskustva i razmišljanja?