Ima li vas ovdje još neurednih ili su sve savršene domaćice?

Potaknula me na razmišljanje tema o obvezama djece, gdje puno forumašica smatra pod normalnim da dijete spremi krevet, stavi cipele na mjesto i pokupi tanjur za sobom. Mojoj djeci to nije normalno jer ni ja to ne radim. Ok, ja zbog trenutnog zdr. stanja imam neka ograničenja ali ni u zdravoj fazi nije bilo puno bolje.

Kad smo bili bez djece, znali smo ostaviti vikendom sve od ručka na stolu i otići na izlet, oprala sam sve navečer kad smo došli doma. Sad pokupim nekad odmah nakon ručka, nekad sat-dva kasnije ako se zaigram s djecom, a često sve stoji neoprano do navečer pa operem kad djeca spavaju.
Krevete jako rijetko spremamo jer ne vidim baš neku svrhu toga, ionak se glupiramo po njima cijeli dan, cure skaču, rade kolut naprijed, pa samo deke donekle složim i maknem da im ne smetaju. Ponekad plahte pošaramo s kemijskom kad se igramo ali meni to uopće ne smeta.
U hodniku nemam gdje sjesti kad se izuvam, pa moje tenisice uglavnom ostaju u sobi pokraj kauča ili u kupaoni, jer mi se ih ne da nositi u hodnik pa drugi dan opet nositi do mjesta gdje mogu sjesti da se obujem. Starija cura isto prakticira pa su cipele i sandale svugdje, osim u dječjoj sobi gdje je tepih.
Uglavnom, nismo zmazani, redovito čistimo, usisavamo (jednom tjedno), operemo kupaonu, kuhinju itd. ali daleko je to svjetlosnim godinama daleko od nekih obitelji koje poznajem gdje je apsolutno sve na svojem mjestu i djecu drilaju s tim od rođenja. Meni je nevjerojatno da puno ljudi uči djecu da ne mogu uzeti igračku dok ne pospreme onu s kojom su se prije igrali. Kod nas je polovica igračaka vani, dostupna i djeci nadohvat ruke, a tokom igranja završe po cijelom stanu i navečer ih ne pospremamo. Nema smisla kad se igra ujutro nastavlja. Povremeno pospremimo skupa ali to je sve u sklopu nekakve igre.

Jednom me (bolesno uredna) šefica u bivšoj firmi pošteno zašpotala jer sam otišla s posla i na stolu ostavila otvorene registratore, zato jer to grdo izgleda i kak mogu tak ostaviti. Šokirano me gledala kad sam joj objašnjavala koliko je to izgubljenog vremena da sve pospremam u ormar i drugi dan ponovo vadim a za to vrijeme mogu napraviti nešto pametnije.

Ima li vas još takvih ili vam smeta nered? Meni ne smetaju ni igračke na podu, ni zmazane čarape pokraj kante za veš, ni obješeni veš koji izgleda ko da je pao s neba na štrik, ni suđe od prethodnog dana i jednostavno ne mogu razumjeti ljude koji se oko toga zamaraju