Mene isto kucanski poslovi zivciraju jer su ponavljajuci i svakodnevni. Ali da, uzivam u cistom a od nereda a posebno od zmazanoce postanem nervozna, osobito sad kad sam vecinom u stanu. Frustrirajuce je, medjutim, sto da bi bilo tako sve cisto i na mjestu uvijek, ne bi imao tko podojiti i presvuci bebu a o igranju sa starijom curkom da ne govorim... Kuhanje po noci. I onda sam stalno u kompromisu: igram se polovicno i spremljeno je na pol, no nemos imat sve. Vikendom radimo mm i ja generalku u ratama i guramo nekak. Taj nered obicno znaci da smo se taj dan igrali vise i uzivali jedni u drugima, pa nastojim da me onda i manje zivcira. No zmazanocu ne trpim i tu nema kompromisa. Ah, neke stvari su stvarno u glavi...




Odgovori s citatom
, ali ipak nisam toliki mazohist da peglam po ovoj vručini toliku količinu veša....A još se suši...i pere!!!


)...
, jer sam morala prati rolete četkicom za zube... da bi gospođa majka
mogla reći kako je uredno i pospremljeno.

.

, da djeci ne skuham ručak svaki dan. Ono, to je meni za moju obitelj i mene samu poniženje kraj zdravih ruku i očiju biti u zmazanom... I ako treba za to se ranije probuditi, kasnije leći, pretrpiti... to je to, meni nije problem.
ko moja mama. Ujutro se ustanem kad i D. (osim ako ne trebam na posao prije nego se on probudi) i prvo ide 10 minuta uz kavu samo za mene. A navečer kad D. zaspi, prvo se izvalim na kauč i pogledam nešto na TV-u ili prosurfam. Jednostavno moram imati vrijeme za sebe, dijete, nas.
