Neurednost

[Anemona]

veliki X
Kada mi MOJE dijete ponudi svoj slatkač ili nešto iz tanjura da probam, nikad nisam ni pomislila da ga odbijem bez obzira što sam svjesna karijesa, itd. U tom trenutku sretna sam što dilijelimo predivan trenutak druženja i bliskosti.

Pa i ja probam ako mi dijete ponudi, ali zagrabim čistom žlicom, zašto da mu slinim po hrani?

Što se tiče jela u gostima. Ionako smo jelom ponuđeni samo kod bliskih prijatelja i nemam problem s time da kod njih jedem i svjesna sam da dodiruju hranu.
Nije to nešto što pod svaku cijenu nastojim izbječi, niti od toga bježim, ali ne moram ja zbog toga po svemu sliniti.

Isto tako uvijek se može dogoditi (a imali smo i tu temu) da ti konobar pljune u šalicu, ili da dobiješ neopranu šalicu u kafiću, ok živim s tim rizikom, ali ga ne tražim kad naručujem da mi baš pljune u šalicu, obliže ju ili tako nešto, jer je to meni ok.
Nadam se da se kuži razlika.

Jedno je što nešto netoleriramo, gadi nam se, ali ne znači da to pod mus izbjegavamo i da je život podređen toj misiji.