ja prvo ručnike pa majice....
ja bi voljela da sam urednija, ali ne znam kako
koma mi je ovako, neugodno kad netko dodje (ako se najavi, ubijemo se svi troje od posla sat vremena prije i onda ta osoba pada s marsa: pa sto pricas da je nered), ako se ne najavi, slazem stvari dok se druzimo
vise je stvari krivo, taka sam se rodila (kad smo bile djeca, sestra i ja u sobi, to je bilo vrlo ocito, jedan dio sobe u savrsenom redu, jedan u hrpi), malen stan, mm skupljac, sin skupljac
znam da bi se trebalo rijesiti mjesta koja moraju postat hot spots, ali mojoj mami nikako objasnit da je u 30m2 to nemoguce
i da bi trebalo uvesti neku dnevnu rutinu, ali meni nikako objasnit da je to moguce
odbijam gledati te opre o tome kako je kaos u stanu kaos u glavi, draze mi takvima citirati one o praznome stolu i praznoj glavi, ali ipak, voljela bi da sam samo malo mrcu urednija
Meni isto nije jasna tolika povezanost glave sa stanom, ako ti je nered u glavi, radije sredi glavu nego kuhinju.
Inače, kad se postrojavamo, ja isto spadam u neuredne. Iako sam urednija od mojih roditelja. Ali manje uredna od muža.
Sve u svemu, kad sad raspoložena, čistim. Nekad me dočeka očišćeno. Ali, davno sam skužila u čemu je razlika između mene i onih koji imaju uvijek uredan stan. Neki ljudi ne mogu ništa drugo radit dok im nije sređena kuhinja, pod, stol... ovo što Apri nabraja da mora biti prije spavanja. Netko će prvo pospremiti svo suđe od ručka, pa onda odmarati. Ja ću prvo odmarati, pogledat seriju/film, otić u šetnju s klincem, vježbati itd, pa ako ostane vremena za čišćenje.... osim ako mi se baš čisti, što se zna desit.
A da je uredan i čist stan ljepši od neurednog, sasvim sigurno.