Ja sam po prirodi neuredna. Ne smeta mi to (ne bih rado da mi je stan ko apoteka , presterilno za moj ukus). Stan nam je uredan onoliko koliko mora biti s obzirom na ograničeni prostor (60 kvadrata), jer ako je veliki kaos onda nam fali mjesta.

Ne peglam uglavnom ništa - navečer opeglam samo ono što ćemo sutra nositi. Posteljinu, krpe, ručnike... naravno da ne peglam. Ormari su mi oduvijek u kaosu, jer ne vidim smisla peglati pa slagati u ormar, a kad mi treba majica ili košulja, opet moram prepeglati.

Prašina me ne smeta ako nije preko svake mjere. Trudim se ne gledati. Čak me ni paučina ne uzrujava. Tu i tamo potegnem dok usisavam.

Usisati moram svaki dan, oribam 1x tjedno.

Krevete ne pospremamo osim ako nam dolaze gosti, jer su nam obje sobe stalno otvorene i djeca se dosta igraju na krevetima, pa nema smisla. Ako ga i pospremim, za 15 min kao da i nisam. Samo maknem pokrivače na rub kreveta.

Ali - kupatilo mora biti čisto, prljava roba mora biti u kanti gdje čeka pranje, prljavo suđe se mora odmah isprati i pospremiti u suđericu.

A moja mater... sušta suprotnost, ponosna je kako je prestala peglati krpe i gaće... ali sama mi je priznala da sam pametnija od nje i manje se uzrujavam s nebitnim stvarima koje gutaju vrijeme koje se može pametnije iskoristiti.