Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
Kod nas ja napravim najviše nereda.
Dođem doma, ona gladna, ja gladna, ona nervozna od vrućine, ja mokra do kože... skidam se s njom u rukama, otkopčam hlače, one padnu na pod, prekoračim ih... spustim nju na krevet, skidam majicu, ona plače, dižem ju, tražim nešto za po doma, što sam to jutro obukla po prvi put pa ne znam sad di je, pa uzimam drugo, dok se oblačim, a ona opet plače, uočim to prvo, žebi ga... cipela ima posvuda, samo ih slikam i upadam u papuče... sreća to se u tom donjem stanu.
Itd...
Uf. I nervira me to. Nisam to ja.

ovako je nekako i kod mene...kad pričam da me ponese trenutak u kojem mi je čisti sf razmišljati o tome da nešto moram staviti na svoje mjesto.
nisam to ni ja. niti mi je tako izgledao stan kod smo mm i ja bili sami.
ali pored dvoje male djece....jednostavno je tako...i to pokušavam prihvatiti kao fazu...u kojoj mi je bitnije nešto drugo od reda odn nereda.
ili se samo tješim jer sam neorganizirana.
ali...ponovo se pitam...bi li mi organiziranost po tom pitanju donijela neke blagodati...ili bi samo prije dobila sijede jer mi sve mora biti ko po špagi?