Tnika, kužim. Niste iste.
Ja ne mogu više čistit s njom u slingu. Radila sam to neko vrijeme, ali kako imam dosta kila viška od trudnoće, pa i od prije, pa još i ona otežala, a moja koljena u banani već godinama, rekla sam ne. Briga me, važnija su mi koljena. A neko vrijeme sam ju uspavljivala tako da sam slagala robu dok je ona bila u slingu.

I funkcioniram ovako kako je Ivarica rekla, ako se netko najavi ubijem se od posla, sama, nekad smo to činili nas dvoje, on sad toliko radi da ga ne želim i pospremanjem zamarati.
I ja sam bila od tih koji ne mogu ništa raditi ako nije savršeni red oko mene, još kao klinka.... nisam mogla učiti ako nije bilo sve po špagi... sad mi je svejedno, ako trebam pola sata mira u čitanju (tv skoro i ne gledam) ja si ih uzmem i čitam, jednostavno se ne mogu natjerati da radim išta drugo. Onda me uhvati grižnja savjesti kad vidim da on oko ponoći puni periicu za suđe a ja ležim i čitam ko na ladanju...
I... zapravo mi je pospremanje postala terapija, odmaknem se malo od toga da sam samo mama:Ali još uvijek se to odnosi samo na ovaj stan u kojem živimo, dole još nisam uspjela napravit reda. Jedino kad dođu gosti koji dolje spavaju.
I da... volim kad vikend dočekamo u pospremljenom, kao jutros.