Evo sredjujem si stan u koji se vracam sama (povremeno s mm) i bebom na putu. Inace patim od minimalizma i volim bacat stvari koje mi se ne svidjaju, vise ne trebaju nicem ne sluze, tako da MOJ mali stan nikad nije zakrcan sa stvarima i odrzavanje je stvarno onda jako lagano. Druga prica je kuca mm. On je toliko neuredan i kaotican da njegov tempo razbacivanja jednostavno nisam uspjevala (ja jako uredna) pratiti. Jednom prilikom me cak pocastio da je moj stan uvijek uredan a njegova kuca stalica. Neki dan sam bila kod njega (izvidnica prije nego se bacim na sredjivanje njegovog prostora). Stala, malo je to zareci. Brlog. Neka plati cistacicu da mu zguli narandjasti kamenac iz wc skoljke, paucinu u koju se love komarci pod stolovima. Cak je za luster u dnevnom zakacio vjesalice na kojima su mu vjesile kosulje. Nije ih odnio u spavacu. Hrpa stvari i sitnica koje ne smijem taknuti jer on zna da su tamo, a tamo im po mome nije mjesto.
Mislim da se ne mislim ubiti pred kraj trudnoce da sredim toliki nered. Neka plati.
 |
|||
Odgovori s citatom
Optimisticna prvotno napisa
(doduše, da je negdje uz strop, ne pod stolom pa da je dodirnem). 