Nisam neuredna, ali smo zmazanci. Volim da mi je uredno, dakle, da su stvari na svojem mjestu da ih svi lakše možemo naći, volim da mogu hodati po stanu, a ne da se ne može proći od razbacanih stvari. Ali... razbacane igračke, kad ih se nakupi, samo nogom pogurnem u stranu ko ralica da si napravim mjesta za proć. Prljavo suđe lijepo uredno posložim, ali ga zato perem svaka 2 dana. Veš je isto uvijek u košari i čeka da se smilujem i operem ga. Ne peglam. Ništa. Operem i odmah ide na štrik, a sa štrika odmah slažem u ormar. Usisavam jednom tjedno, pod perem po potrebi. Kupaonu ne ribam nego očistim WC, umivaonik i kadu kad se čak i meni gadi koristiti ih. Prozore perem 2x godišnje kad je "generalno čišćenje" koje uključuje pranje zavjesa i svih jastuka, prekrivača itd. i brisanje prašine sa nevidljivih mjesta (inače brišem samo tamo dokle mi pogled seže). Namještaj ne odmičem.
Krevet slažem samo zato jer mi je onda lakše navečer ući u njega, jer me živcira kad hoću Davida spustit jer je zaspao u dnevnom boravku, a poplun je zgužvan nasred kreveta i još ne znam gdje mu je kraj, a gdje početak. Često zaspi u robi u kojoj se cijeli dan igrao po vani.
Nije tak strašno kak zvuči. Sve je stvar navike. Uvjerili su nas da su neke norme normalne, a ustvari su totalno bespotrebne i besmislene. Ja brijem da je sve to zbog profita multinacionalnih kompanija koje će zaradit na našim fobijama od zmamanoće