Kod mene je filozofija nereda vrlo jednostavna i jasna. Dok sam na poslu tu se igra moje dijete i nećaci i jednostavno naprave nered, a još su relativno mali da sve za sobom pospreme.
Vani je užasno toplo i jednostavno ne mogu cijelo jutro biti vani.
Uđu 100 puta, uzmu nešto, vrate nešto, slože prugu po cijeloj sobi, slože grad u drugoj sobi,... i eto ti stanja koje izgleda kao elementarna nepogoda.
Stvarno nakon što dođem s posla nemam ni volje ni vremena to sređivati i onda dođe večer, pa na brzaka pobacamo tko što stigne i onda je minimalni red, ali stvarno minimalni.
Fascinira me količina smeća koje uspijemo proizvesti svaki dan. Dijete se stalno igra recikliranim stvarima, pa su držači rola wc papira i slično u akciji non stop.
Taj krš kad jednom pometem, muka mi dođe.