pročitala zadnju stranicu, i uvodni post (lajkam)...
i dodajem samo jednu rečenicu: život je prekratak da bi se potrošio na spremanje.
 |
|||
|
|
|||
pročitala zadnju stranicu, i uvodni post (lajkam
i dodajem samo jednu rečenicu: život je prekratak da bi se potrošio na spremanje
Istina je, ali i život je puno ljepši kad si u pospremljenom.sorciere prvotno napisa
život je prekratak da bi se potrošio na spremanje
Ne volim čistiti ni spremati. Zato sam prilagodila život da toga bude što manje.
Svaku stvar koju se uzme treba što prije nakon upotrebe vratiti na svoje mjesto. To podrazumijeva da svaka stvar ima svoje mjesto.
Što god kupujem počevši od suđa, bijeke tehnike, namještaja, tuš kabine, pločica, podnih obloga, zavjesa, radijatora...gledam da je lako za čistiti. Naravno i da mi se sviđa, ali ako sam u dilemi, uvijek ću uzeti ono što nema npr.nepotrebnih utora, što se samo mora prebrisati.
Nemam tepiha, osim pamučnih u spavaćim sobama. Ulazni prostor u kuću po meni je odraz kuće i tu nema ni cipela ni jakni, samo ogledalo i cvijet. I pokoja slika na zidu.
OK, imam mjesta pa je sve lakše. Ali, što je više kvadrata, više je i čišćenja. No, mjesto gdje se živi je dom, a ne muzej. Uopće mi ne smeta povremeni nered od knjiga ili igračaka ili Playstationa i slično. Razvučemo mi sve po svuda, ali i pospremimo.
Stol je čist odmah poslije obroka, to se podrazumijeva, ne mogu zamisliti da se ne pospremi. Kuhinju obično tek poslije večera spremam, mislim da mi je to jednom dnevno dovoljno.
A pojam generalnog čišćenja jednostavno ne volim ni čuti. Čisti se usput, svaki dan ponešto (ili ništa) i nikad nije tako da izgleda prljavo. Ne smeta mi kup robe za peglat, ni kup za stavit u ormare. Sretna sam kad pospremim, ali npr. sad sam sretnija tipkajući nego pospremajući ( pogotovo kad su svi na moru, a ja uživam u samoći). Ionako ću sve sama napraviti kad-tad...
Ovo je tako istinito, sjajno se osjećam kad je sve na svom mjestu, samo je to - gotovo nikad.
ovisi o tome da li ti je pospremljenost bitna ili nebitna
meni je bitnije da (na samom ulazu, gdje je to jedino moguće) imam vreće i kutije... jer to znači da će netko tko nema - dobiti bar dio onog što treba. i to je stalno tako. dakle - moj ulaz u stan odaje osobu koja je spremna pomoći drugima.
sama "urednost i pospremljenost" su mi ostavili traume iz djetinjstva, jer sam morala prati rolete četkicom za zube... da bi gospođa majka
mogla reći kako je uredno i pospremljeno.
kome ne paše - ne treba mi doći. ni ja ne idem tamo gdje me izuvaju na stubištu, i stavljaju 16 podmetača pod šalicu za kavu...
a što te onda razlikuje od onih kojima smeta tvoja "neurednost"
meni je svejedno kako je kod nekoga, ako mi je takj netko drag i družim se s njime.
ako mi kaže da se izujem, izut ću se.
ako mi stavi dekicu pod guzicu, stavit ću dekicu, da ne uprljam bijeli meblštof.
ako moram razmicati stvari da dođem do stolca, razmaknut ću.
ako moram oprati šalicu da bih dobila čaj, oprat ću.
potpuno mi je svejedno.
potpis.
ni meni nikad nije problem poštovati tuđa pravila, ako mi je taj netko drag.
ma i ako nije...kućni (ne)red je individualan i ja to štujem.
i želim da se i moj štuje.
jer ako je nekom teško skinut cipele pored bebe koja je na podu...ne mora doć
x
dodatak - svejedno mi je i ako mi nije drag.
Sirius, draga, meni je rasprava s tobom o tome kako treba bit u kući, koliki red, s obzirom na tvoje zdravstveno stanje u najmanju ruku neukusna, javila sam se na temu i pisala općenito, šta se mene tiče možeš držat cipele u pjatu ako ti je tako lakše, stvarno ti se divim koliko si hrabra, kako se dobro nosiš sa svime i koliki puno si napravila za svoj oporavak.
Nadam se da ni u jednom trenu nisi pomislila kako se moraš opravdavat zbog ičega, vjerujem da nikome nije bila namjera dovest te u situaciju da se opravdavaš, meni sigurno nije. Imala sam potrebu to napisat.
pa kontam... ako mi nije drag, teško da ću mu odlaziti ili k sebi zvati.
micanje ljudi koji mi ne odgovaraju je isto jedna vrsta urednosti
Slažem sepa kontam... ako mi nije drag, teško da ću mu odlaziti ili k sebi zvati.
micanje ljudi koji mi ne odgovaraju je isto jedna vrsta urednosti
U mene ima nekad tih posjeta di mi se zapravo ne ide, a iden reda radi, iz npr. ljubavi prema mužu
Sirius, kužim što hoćeš reći.
Moje zdravstveno stanje i nije tak loše, zamisli si da imaš za svaku nogu zavezani uteg od 10 kg pa se sporije vučeš po stanu. Ništa puno gore od toga. S druge strane ja sam cijeli dan doma, i trebalo bi mi biti lakše nego ženama koje 8 sati rade, ali meni svaka aktivnost troši više vremena i energije nego uobičajeno pa mi se jednostavno ne da. Možda bi se nekom u mojoj situaciji cijeli stan blistao ali meni to nije prioritet.x
Sirius, draga, meni je rasprava s tobom o tome kako treba bit u kući, koliki red, s obzirom na tvoje zdravstveno stanje u najmanju ruku neukusna, javila sam se na temu i pisala općenito, šta se mene tiče možeš držat cipele u pjatu ako ti je tako lakše, stvarno ti se divim koliko si hrabra, kako se dobro nosiš sa svime i koliki puno si napravila za svoj oporavak.
U vezi spominjanja igranja s djetetom nisam htjela nikoga uvrijediti. Moja mlađa cura je imala 9 mjeseci kad sam došla iz bolnice i nije htjela biti samnom sama u sobi i trebalo nam je neko vrijeme da se ona na mene navikne, a starija je imala traume od mog odlaska. Tak da je meni nezamislivo da ja bilo što radim doma a one se same igraju, bar 5 sati dnevno ukupno se aktivno igram s njima. P. je uglavnom zaboravila sve ružno kaj je bilo, a T. me doživljava kao "mamu za igranje", za važnije stvari traži tatu i baku.
mentalni sklop
onaj tko dođe kod mene i ne prigovara - može me tražit kaj god hoće kod sebe doma. i onaj kombinezon za forenzičare... ali ima(m) ih nekoliko koji i prije nego uđu - krenu prigovarati.
ja sam ljubazna osoba. takvima ponudim kavu, krpu i metlu... kavu svi popiju, ovog drugog se nitko ne želi prihvatiti. osim jezikom.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom