Mene nered čini nervoznom. Ne smeta me prašina ili mrvice po podu, ali gomile stvari koje nisu na svom mjestu - užasno!
Zato mi je stan uvijek u tom smislu uredan. Poslije ručka i navečer uvijek pospremim i operem kuhinju, jutarnji ulazak u kaos mi je nezamisliv.
Djeca pospremaju svoju sobu 1x dnevno (mi usisavamo kad se sjetimo), ako u pospremanju nabacaju igračke u krive kutije ili proizvedu još veći kaos, pospremaju ponovo. Rijetko pospremaju dobrovoljno, često trebaju poticaj u odgovarajućim Hz-ima.
E sad...manje volim: usisavati, brisati prašinu, ribati kupaonu...tu često prekoračim razumne rokove.
Peglanje? Izbacuje me iz cipela.