Istina je, ali i život je puno ljepši kad si u pospremljenom.sorciere prvotno napisa
život je prekratak da bi se potrošio na spremanje.
Ne volim čistiti ni spremati. Zato sam prilagodila život da toga bude što manje.
Svaku stvar koju se uzme treba što prije nakon upotrebe vratiti na svoje mjesto. To podrazumijeva da svaka stvar ima svoje mjesto.
Što god kupujem počevši od suđa, bijeke tehnike, namještaja, tuš kabine, pločica, podnih obloga, zavjesa, radijatora...gledam da je lako za čistiti. Naravno i da mi se sviđa, ali ako sam u dilemi, uvijek ću uzeti ono što nema npr.nepotrebnih utora, što se samo mora prebrisati.
Nemam tepiha, osim pamučnih u spavaćim sobama. Ulazni prostor u kuću po meni je odraz kuće i tu nema ni cipela ni jakni, samo ogledalo i cvijet. I pokoja slika na zidu.
OK, imam mjesta pa je sve lakše. Ali, što je više kvadrata, više je i čišćenja. No, mjesto gdje se živi je dom, a ne muzej. Uopće mi ne smeta povremeni nered od knjiga ili igračaka ili Playstationa i slično. Razvučemo mi sve po svuda, ali i pospremimo.
Stol je čist odmah poslije obroka, to se podrazumijeva, ne mogu zamisliti da se ne pospremi. Kuhinju obično tek poslije večera spremam, mislim da mi je to jednom dnevno dovoljno.
A pojam generalnog čišćenja jednostavno ne volim ni čuti. Čisti se usput, svaki dan ponešto (ili ništa) i nikad nije tako da izgleda prljavo. Ne smeta mi kup robe za peglat, ni kup za stavit u ormare. Sretna sam kad pospremim, ali npr. sad sam sretnija tipkajući nego pospremajući ( pogotovo kad su svi na moru, a ja uživam u samoći). Ionako ću sve sama napraviti kad-tad...
 |
|||
Odgovori s citatom