Odvaljujem na Trokuta
Od patološke urednosti (picajzla s opsesivno-kompulzivnim elementima) su me izliječili redom najprije MM (koji ima neke osobine spomenutog Trokuta
), a onda i dijete uz koje naprosto nije bilo vremena držati svaku sitnicu na svom mjestu. Pa sam se s vremenom opustila, rekla bih, taman dovoljno da nam stan izgleda koliko-toliko uredno, a da se ne zamaram s vječitim pranjem i spremanjem.
Na veš jako pazim, da se ne povlači po sobama i da je uredno pospremljen, na suđe isto tako (nemamo suđericu, sve se pere na ruke i to odmah nakon upotrebe - tu sam ih obojicu izdresirala), a ostalo - kako naleti. Pa nam stolovi znaju danima biti zatrpani papirima, lecima i knjigama, pospremimo to, pa se odmah počne ponovo gomilati... i tako dalje. Ali mislim da smo svi zajedno postigli nekakvu ravnotežu, i što se reda i nereda u stanu tiče.
I da, otkako smo preselili u veći stan, red je puno lakše održavati, u manjem stanu je to ponekad bilo vrlo teško izvedivo.