Neurednost

[winnerica]

Uf, moram reći da se divim i čudim vama nepeglačicama. Divim se na ravnodušnosti prema tome, a čudim se sama sebi jer je meni peglanje jako važno. Sve peglam; osim krep posteljine i deka, baš sve, pa i čarape i zavjese (one koje se moraju da bi ljepše "padale"). A nisam freak koji obožava peglanje... Jednostavno ne trpim imati nešto neopeglano na sebi, a bome niti na djeci, opeglana stvar mi je ljepša, čistija, mirišljavija; a moram tu napomenuti da peglanje nije samo način zahebavanja nego je tu i njegova higijenska komponenta nezanemariva. Ja sam sebi objasnila da peglati treba radi reda u kući i higijene. I nikad ne dopustim sebi da imam hrpe veša; bilo kakvog (za prat, peglat, posložit), peglam skoro svaki dan, radije po par stvarčica nego da se nakupi (a nakupi se uredno 2x tjedno barem 3 mašine jer peglam za nas 5 + mamu i brata), odvalim to i bok. Sad preko ljeta u klimi obavezno, i rano ujutro (skuham si veš lonac kave, nafrljim muziku, zakurblam peglu i ožeži!).
Spadamo pod uredna kućanstva (osim mog mm-a, ali on voli biti u urednom ), svaki dan usisavam, čistim sanitarije, pometem dvorište i balkon, perem podove (kuhinja, wc, kupaona, stubište, hodnici, db), prašinu brišem i posteljinu presvlačim 1x tjedno, u kuhinji mrzim nered i suđe se odmah u kuhanju još ili pere ručno ili stavlja odmah u perilicu, isto tako i nakon jela, odmah se sprema suđe, hrana, stol, čisti se pod. Svaku večer sve pospremim i ujutro volim sići u kuhinju koja je čista (o.k. trebam samo spremiti suđe čisto iz perilice). To je jednostavno takav način života, ja nebih mogla podnijeti psihički da živim u neurednom ili (nedaj Bože) prljavom , da djeci ne skuham ručak svaki dan. Ono, to je meni za moju obitelj i mene samu poniženje kraj zdravih ruku i očiju biti u zmazanom... I ako treba za to se ranije probuditi, kasnije leći, pretrpiti... to je to, meni nije problem.

[EvaMONA]

Ono, to je meni za moju obitelj i mene samu poniženje kraj zdravih ruku i očiju biti u zmazanom... I ako treba za to se ranije probuditi, kasnije leći, pretrpiti... to je to, meni nije problem.

To mi zvuči kao kad Peterlin kaže , i slažem se s tim, da je neka uvriježena društvena norma ( a onda je tako često i u našim glavama ) da je žena koja ne drži cakum pakum kuću ona koja je u krivu ili kako je to Peterlin lijepo sročila:

"Ja sam puno puno puta sebe uhvatila da tim ciscenjem i ribanjem pokusavam "biti bolja zena" da ne velim bolja osoba, kao da potkupljujem sudbinu, nesvjesno... Ovako nekako idu misli: ako mi u kuci sve bude uredno i ocisceno, onda cu uspjeti ostvariti sve svoje zelje. Bit ce da su nam to utuvili kroz 100 generacija u ledjnu mozdinu, nemam pojma. Gledam svoju mamu i svekrvu - ista prica! I uvijek gledaju oko sebe i procjenjuju susjede, prijateljice, ove, one... kao da je zivotno vazno kuhati i peglati svaki dan."

Volim biti na raspolaganju svom kućanstvu (tj. održavati stan na životu, a i ukućane), al sve više od toga kad imam love rado prepuštam nekom drugome.
Iako moram priznati, rijetko je netko u tuđem domu dovoljno detaljan. Ja si uvijek bolje počistim; kad mi se da , a inače je dobro i manje detaljno, ako mi se rađe radi nešto drugo.